Preporuka za dobro djelo

Prije nego navedem konkretne, provjerene slučajeve kojima možete pomoći u ovim mubarek danima, zamoliću vas ponovo da prvo malo razmislite o svojoj široj porodici, da li tu ima neko kome je pomoć potrebna- neka stara mamina tetka, neki daleki rođak u drugom gradu koji jedva sastavlja kraj s krajem. A onda malo razmislite da li ima neko u vašem komšiluku kome treba pomoći. Svi mi trebamo krenuti od svojih porodica i komšiluka. E kad smo to apsolvirali, pomogli u porodici i komšiluku, a želimo još nekome da pomognemo, evo par prijedloga:

 

  • Haris R.

 

Haris je osoba sa intelektualnim poteškoćama. Oba roditelja su mu preselila, a on sad živi sa sestrom. Haris posti svaki dan Ramazana, a opet svaki dan, bez obzira koliko je vruće, dolazi da radi u plasteniku, i to radi s velikom količinom ljubavi.

Harisu možete pomoći uplatom na račun:

Haris Ramović

Račun kod Raiffeisen banke broj: 1610000000000011, partija broj 09001125615

 

  • Aida A.

 

Aida je paraplegicar, divna osoba, drugarica. Živi sa nezaposlenom majkom i starom nanom. Otac ih je napustio kada se ona rodila. Aidi možete pomoći uplatom na račun:

Aida Alagić

Bosanskih kraljeva 26, Sarajevo

Unicredit banka: 3389002538186497

 

  • Hamzin lift

 

U sarajevskoj općini Stari Grad, u naselju Širokača, živi sedmogodišnji Hamza. Dječak od rođenja ima cerebralnu paralizu pa mu na putu do škole najveću prepreku predstavlja 77 strmih stepenica. Svakog dana savlada ih uz majčinu pomoć, koja ga nosi niz i uz stepenice. A majka kao majka, ništa joj nije teško za svoje čedo. Pored Hamze ima i mlađeg, jednoipogodišnjeg sina kojeg nema gdje ostaviti, pa i njega nosi zajedno sa Hamzom. Rješenje bi bilo izgradnja lifta, za šta je potrebno 40.000 maraka. Hamzina porodica to ne može sama osigurati jer radi samo otac koji izdržava četveročlanu porodicu. Zato su se u cijelu priču uključila udruženja Komšiluk i Pomozi.ba, koja koordiniraju akcijom koja je pokrenuta prije par sedmica. Do sada je skupljeno oko 17000, što nije ni pola potrebne cifre. Tok akcije možete pratiti na grupi: https://www.facebook.com/Izgradimo-Hamzin-lift-360152327713699/

Hamzi možete pomoći uplatom na račun:

Hamza Imamović, adresa Komatin 65

1610000000000011 partija 09001084598

Paypal: mahi.rax@hotmail.com

 

  • Sabina O.

 

Sabina je majka dvoje male djece. Muz joj je preselio prije dvije godine, a i sama Sabina je bolesna. Boluje od bubrega i ide na dijalizu. Nakon smrti muža, Sabina je ostala sa svekrom i svekrvom, nakon čega je i svekar preselio. Imaju od primanja doplatke i žive u jako teškim uslovima.

Sabini možete pomoći uplatom na račun:

 

Sabina Omanović

Adresa: Saita Orahovca

Račun u Raiffeisen banci broj: 1613000064307369

 

  • Asmira

 

Asmira je žrtva silovanja iz Bijeljine. Njenu priču su prenosili mnogi mediji, a ovdje možete pročitati samo dio onoga što je prošla: http://sandzakpress.net/silovana-365-dana-u-godini (samo da napomenem da je ovo tekst iz 2006. godine, ako ne i od prije, pa ga svake godine neko novi objavi sa friskim datumom, pa im se ne slozi matematika u godinama, pa misle da nije istinit clanak, a slučaj je 100% provjeren).

Pored horora koji je prošla i što danas ima brojne dijagnoze, kako ona tako i drugi članovi porodice, što svi piju brojne lijekove koje moraju plaćati, Asmira i njena porodica su primjer jedne pozitivne porodice- uvijek su nasmijani, pozitivni, divni. Meni je zaista zadovoljstvo i čast poznavati ih i biti u kontaktu s njima već više od 10 godina, iako me duša zaboli svaki put kad se sjetim šta su sve prošli L

Asmira je uspjela djecu školovati, oboje su hB završili fakultete, gdje god se nađu, svi ih hvale da su čestiti, pošteni i vrijedni insani. Sin se i oženio i nedavno dobio i bebicu, što za Asmiru predstavlja neizmjerni izvor sreće. I pored silnih lijekova i terapija koje uzima, Asmira uspjeva i postiti.

Naravno, Asmira nije njeno pravo ime, a zbog osjetljivosti slučaja, podatke za pomoć ovoj porodici možete dobiti privatnom porukom.

  •  Remzija B.

Samohrana majka troje skolske djece – 14, 11 i 9 godina. Muz preselio prije godinu i pol dana. Nema stalni posao, bavi se kataloskom prodajom kozmetike.

Ima dijagnozu hernije na stomaku koja je izrazito velika i otezava joj kretanje, ostecuje zglobove i uzrokuje bolove u ledjima zbog cega teze obavlja posao, za koji je po prirodi stalno u voznji i pokretu… Operacija kosta 6.480 KM, ali ona pokusava iznaci rjesenje preko ZZOKS da ne placa operaciju, jer ima problem sa zdravstvenim osiguranjem. Remziji mozete pomoci uplatom na racun:

Remzija Beširović
Adresa: Zagrebacka 15, Sarajevo,
Račun broj: 1613000038692579

 

«Onaj ko bude uradio koliko trun dobra-vidjeće ga.» (Ez-Zelzele,7)

 

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Kome pomoći?

Ovih dana nastojimo da činimo više dobrih djela, da više udjeljujemo, doniramo, da više pomažemo. Prije nego počnemo tražiti socijalno ugrožene porodice ili osobe kojima je potrebna pomoć, pogledajmo malo u svoje porodice i komšiluk ima li tu neko kome je potrebna pomoć. Imate li možda neku staru maminu tetku koja sama živi, ili možda nekog rođaka koji se bori da prehrani svoju porodicu? Možda imate i nekog komšiju koji bi se obradovao da mu pokucate na vrata i donesete kilu voća.

Zamislite samo kada bi svi tako uradili, u svakoj porodici i svakom komšiluku bi neko bio obradovan.

Lijepo je mijenjati svijet, ali treba početi ispred svog praga.

 

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Inspiriši me da planiram- MiM tim

 

Stigao nam je mjesec Ramazan. Tek je počeo, a nas već lagano obuzima neka trema i dilema kako ćemo se organizovati na najbolji način u ovom posebnom mjesecu. Jedan tim super vrijednih i kreativnih žena, olakšao nam je posao pripreme za Ramazan i njegovog planiranja tako što su kreirale i izradile jedinstveni Ramazanski planer. One stoje iza imena MiM tim (Mi motivišemo). Koordinatorica MiM-a je Merjem Arnaut, a ekipu čine Džejna Podumljak-Fočo, Amela Adžamija i Fatima Klempić-Selmanović.

planer.jpg

 Šta je Ramazanski planer i kako ga koristimo?

MiM: Svjedoci smo da u ovom vrtlogu vremena, u ovoj trci i zbrci od života, koju sami sebi organiziramo, stalno se žalimo kako nam uvijek nedostaje vremena. Ovaj planer je upravo osmišljen i prilagođen da bude najbolja prijateljica svake žene, pomoć i vodič za što bolju organizaciju vremena u mjesecu ramazanu. On je ujedno i podstrek da nas dozove i prizove, da nas podsjeti zašto smo tu?! Da nas prisjeti da naš jedini cilj treba biti postizanje Allahovog dž.š. zadovoljstva. Upravo rubrika „Mala inventura“ prati naš rad ibadete, ostvarene ili propuštene ciljeve i motiviše nas da budemo što produktivniji.

Ovaj planer je tako koncipiran, da nam na kraju ostane kao jedna trajna priča, prelijepa uspomena, djelić našeg života, kojeg se sa radošću uvijek prisjetimo. To je ujedno i kao trajna uspomena našoj djeci, kada odrastu, o prvoj naučenoj suri, prvom danu posta i sl.

za sta je planer

To je jedinstven proizvod na našem tržištu, a i šire. Da li su sestre prepoznale njegovu funkciju i ulogu? Kakav je odziv i potražnja? Šta bi moglo biti bolje u tom smislu?

MiM: Da, svakako. Nama se tokom cijele godine, kako iz BiH, tako i iz naših džemata iz dijaspore javljaju sestre sa svojim sugestijama, željama, pohvalama u isčekivanju narednog planera. I nikad ne smijemo reći da mi nešto ne možemo promjeniti, jer uvijek se nešto može. Nije nas Gospodar bez razloga stvorio ovdje.

I svakako, uvijek može bolje! Svi se trebamo pokrenuti, dati svoj maksimum. Ne trošiti ovo vrijeme, koje nam je Stvoritelj u amanet podario, ne trošiti ga u besposlice. Eto, nas grupica djevojaka, odvoji svoje vrijeme, pripremi ovaj planer, a od prodaje i prikupljenih sredstava, obraduje porodice, u ovim mubarek danima, koji su u potrebi. I svi imamo inšAllah duplu nagradu, okoristit ćemo se ovim prekrasnim planerom i obradovat ćemo nekog ko nema tu mogućnost.

planer i sarajevo.jpg

Ono što je zanimljivo kod Ramazanskog planera je da on sadrži i planove za mjesec Ša'ban i Ševval. Znači treba početi razmišljati i planirati puno prije Ramazana, ali i njegove efekte produžiti i poslije.

MiM: U ovogodišnjem planeru imamo i mjesec Šaban, mjesec pripreme za ramazan. „Allahu blagoslovi nam redžeb i šaban i daj da dočekamo ramazan.“ Muhammed s.a.v.s.

U predajama je poznato da je naš Poslanik postio gotovo cijeli šaban, dakle to je duhovna priprema za ramazan. Šaban, možemo samo napraviti rezime učinjenog, jer vrijeme je nepovratno. Iz „Male inventure“ možemo izvući pouku za šaban sljedeće godine, inšAllah. Svakako, sa ramazanom se ne završavaju naši ibadeti, naša hajr djela. Ramazan treba da nam bude samo jos veća motivacija za Ševval i dalje. Ako u ramazanu mogu ostaviti ono što je inače dozvoljeno, onda izvan ramazana sigurno mogu ostaviti ono što je zabranjeno.

ša'ban.jpg

Kako se može nabaviti Ramazanski planer?

MiM: Naš planer možete nabaviti putem naše facebook stranice (https://www.facebook.com/MiM-Ramazanski-planer-674665549249352/), kao i kod prijatelja MiM tima, Nahla Sarajevo, Bihać, Art Denizi na Baščaršiji, Frizerski salon Almedina, direktno kontaktirajući jednu od nas, kao i kod naših distributerki u Zenici, Mostaru i Visokom. Šaljemo i poštom za sve naše sestre koje nisu u BiH. Svakako više informacija možete dobiti na našoj fb stranici oko preuzimanja svog planera.

mim prodajna mjesta.jpg

Recite nam nešto o MiM timu. Kada je nastao, ko ga čini, na koji način funkcioniše, da li ste otvorene za nova članstva?

MiM: MiM tim, kao i sami planer je nastao upravo iz potrebe za boljom organizovanošću prvo nas samih u mjesecu ramazanu, a tako i naših sestara. Krenule smo sa radom prije četri godine, kada je izašao i prvi ramazanski planer. Poslje toga smo štampali i Hidžretski planer kao i univerzalni Notes. MiM tim je postao kao najuža porodica, povezane smo posebnom niti koja nas gura da idemo i kada mislimo da ne može dalje. Naši sastanci prvo počinju pričom o privatnom životu nas članica pa tek onda razgovaramo o našim planerima. Svakako, mi smo otvorene za sve sestre koje bi voljele biti dio našeg time, kako bi učinile naše usluge što kvalitetnijim i boljim.

mim

Kako na najbolji način organizovati vrijeme?

MiM: Naravno, najbolje uz naše planere 🙂  Zaista, dobra organizacija je ključ uspijeha. Za nekoga ko nije naučio svoje vrijeme unaprijed planirati, na početku zna biti teško, često se zaboravi, ne ide se po „planu i programu“, čak šta više kažu ‘život je jedan, treba ga proživjeti, čemu šabloni'… Upravo tako- život je jedan, a naš cilj je Onaj svijet, i zaista se trebamo potruditi maximalno da svaku, ne minutu, nego sekundu iskoristimo onako kako će naš Gospodar biti zadovoljan sa nama, jer ćemo odgovarati za svaki provedeni tren na ovom svijetu. U ovogodišnjem planeru imamo rubriku ‘Kradljivci vremena’, kroz koji smo nastojale da pomognemo kako se što lakše otkloni sve ono što nam bespotrebno oduzima vrijeme. Najbolje vrijeme za organizaciju dana je sabahsko vrijeme, kada možemo isplanirati sve aktivnosti za taj dan, koliko vremena će nam trebati, bilo to vezano za porodicu, posao/školu, vjeru, slobodno vrijeme ili neka druga aktivnost, koji su nam prioriteti tog dana, kojim redosljedom ćemo obavljati itd.

planiranje dana.jpg

Imate li neku poruku koju bi voljele da ponesu svi koji ovo čitaju?

MiM: Gospodaru podari nam bereketa u vremenu, da naučimo organizovati naše vrijeme na najbolji mogući način. Gospodaru naš, daj da ti uvijek istigfar činimo, daj da Tvoj ummet osjećamo kao svoju porodicu, a svoju domovinu našom avlijom.

Kur'an i mim.jpg

Drage naše Mimice, hvala puno što ste nam olakšali pripremu i planiranje Ramazana, ali i pružili priliku da iza Ramazana ostane jedna prelijepa uspomena na divne trenutke, razmišljanja, iftare, događaje koje smo proveli za Ramazan. Uz Ramazanski planer, početak Ramazana je još ljepši i slađi ❤ Nastavite vrijedno raditi a preporučujem svima da za sebe i za drage osobe oko sebe nabavite Ramazanski planer i na taj način podržite vrijedni rad MiM tima, a i pružite sebi jedan novi način doživljaja Ramazana koji ostaje na papiru zapisan ❤

 

 

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Inspiriši me da promišljam- Lejla (Pi) Pehlivanović

Dužnost nam je da mislimo, da promišljamo, da konstantno učimo, razvijamo se, napredujemo, radimo stvari na najbolji mogući način. Lejla Pehlivanović nas u tome svakodnevno inspiriše, kroz svoje postove na blogu Pragmaislam, kroz svoje statuse, kroz svoje postupke.

Lejla, promišljamo li ili je to zapostavljena aktivnost u našem društvu? Čini mi se da se svi nekako više bavimo tuđim životima nego sami sobom. Šta ti misliš o tome?

L: Mislim da je načelno previše distrakcije. Dok čovjek malo provrti vijesti, “uleti” na društvene mreže, pogleda TV, u tome zaboravi na dobar dio svojih obaveza i krupnih stvari na kojima treba raditi. Znam da zvuči banalno, ali mislim da je distrakcija glavni neprijatelj promišljanja i svjesnog (i savjesnog) življenja. Na taj način energiju trošimo na stvari nad kojim nemamo nikakvog utjecaja i kontrole, niti nam doprinose na bilo koji način. Zbog toga mislim da je izolacija od distrakcija prvi korak ka kvalitetnom životu i promišljanju, što je jasno i iz riječi Poslanika s.a.w.s.: “Od lijepog islama čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče!”

pragmaislam

Šta je Pragmaislam i kako je nastao?

L: Pragmaislam je naziv bloga koji vodim. Nastao je prije šest godina iz moje potrebe da otvoreno pričam o nekim pojavama među muslimanima, rješenjima koja vidim i iskustvima koja sam prošla. Vremenom je postao i dobro mjesto da trajno zabilježim neke dobre ideje koje sam čula na predavanjima, pročitala u knjigama, člancima, itd. Po prirodi sam analitički mislioc, tako da su i moji članci uglavnom u tom duhu – šta je problem, šta je rješenje, kako praktično iskoristiti neki princip iz Kur’ana ili sunneta. Dakle, nije neka visoka filozofija i apstrakcija, više tretira konkretne situacije, u nadi da će ljude potaći na razmišljanje i evaluaciju svojih dosadašnjih stavova i djelovanja. U suštini, moja želja je da ovim blogom pokušam afirmisati “zdrav razum” utemeljen u islamskom učenju i pokušam predstaviti vjerski život jedne osobe kao nešto vrlo konkretno i praktično. Mislim da se često gubimo u nekim pričama o visokim idealima, dok smo jako tanki kada je rad u pitanju i primjena ideja na konkretne situacije.

Po zanimanju si, kažeš,  ‘’human developer’’. 🙂 Kako je na tebe uticalo majčinstvo i kako organizuješ svoje vrijeme da budeš i ‘’human developer’’ a i društveno aktivna osoba?

L: Jedna prijateljica reče: “Kad dobiješ dijete, osjećaš se kao da ti je dato sve od dunjaluka što vrijedi.” Kroz život sam radila mnogo stvari, prije nego sam dobila dijete, ali tek kada sam svog sina uzela u ruke, obuzeo me jak i jasan osjećaj da po prvi put u životu nešto zaista gradim, da investiram u neku vrijednost koja će me, Allahovom voljom, nadživjeti i da doprinosim na nekom globalnom nivou. Imam taj stalno prisutan osjećaj da se svako moje djelo – pa i ono sitno, dosadno i rutinsko – ugrađuje trajno u njegovo zdravlje, njegovu svijest i njegovo biće. Odgoj i briga o djetetu su velik projekat, kako zbog same logistike, tako i zbog potrebe za ličnim usavršavanjem, i mislim da je velika blagodat ako čovjek može odvojiti par godina svog života da se samo tome posveti. Zbilja je puno posla i nevjerovatna prilika da sam sebe bolje spoznaš, da se direktno suočiš sa svojim strahovima i manjkavostima, i da svoju narav oplemeniš tim iskustvom. Kada samo pomislim koliko sati se provede u čitanju literature, slušanju predavanja, savjetovanju sa drugima, ali prvenstveno u rade i griješenju i popravljanju sebe, koliko brige i neprospavanih noći… Obim posla je nevjerovatno velik. Zbog toga mi je tako drag izraz “human development”, koji podrazumijeva svjestan i savjestan rad u podizanju djece, praćenju njihovog razvoja i njegovanju njihove fitre. Ako za razvoj dobrog softvera treba mnogo vještine, rada i znanja, koliko li je tek onda ozbiljan i temeljit pristup potreban za podizanje ljudskog bića? Ako djecu u hodu i usput podižemo, bez jasne vizije i bez jasnih kriterija koje sebi zadamo, onda je pitanje koliko držimo do tog emaneta koji nam je Allah dž.š. dao? Što se društvenog aktivizma pored porodičnih obaveza tiče, ako čovjek spozna svoje prioritete, neki slobodan vremenski džep uvijek izleti i iskoristi se za kakav koristan rad koji osvježi svakodnevnicu i poveća fond dobrih dijela.

dojenje je in

Aktivna si u zagovaranju dobrobiti dojenja i prirodnog poroda. Kakvo je tvoje iskustvo u toj oblasti i kakvo je stanje ”na terenu” po tom pitanju?

L: Što se dojenja tiče, trenutno sam dio radnog tima inicijative Dojenje je IN (prvenstveno preko FB grupe, gdje je moguće postavljati pitanja vezana za dojenje). Naša želja je da svakoj ženi u BiH (pa i regionu) koja želi dojiti pružimo mjesto gdje može dobiti podršku i ispravne informacije vezane za dojenje. Također jednom mjesečno u Sarajevu organizujemo i Malu školu dojenja (u EKC Tesnim), koja omogućava trudnicama da kroz radionice i predavanja saznaju osnovne informacije koje će ih pripremiti na najčešće izazove dojenja. Sada smo počeli jednom mjesečno držati i susrete grupe za podršku dojenju (Omladinski Centar Novo Sarajevo). Što se prirodnog poroda tiče, u sklopu incijative Prirodan porod učestvovala sam u realizaciji prve obuke za dule u BiH koja je održana prošle godine. Inače, dula je stručna nemedicinska podrška ženi u periodu poroda, koja čini potrebne korake da obezbijedi ženi da kroz porođajno iskustvo prođe samouvjereno i smireno.

Iako je Facebook okarakterisan kao jedan od glavnih gutača vremena, mnogo korisnih stvari se može postići upravo preko Facebooka. Zanimljiv mi je tvoj FB aktivizam. Pričaj nam o tome.  

L:  Facebook služi onome za šta ga čovjek koristi. Sa aspekta introspekcije, mislim da je super alat koji nam pokaže mnogo toga o nama. Jako je koristan kao platforma za širenje ideja i umrežavanje s ljudima. Pitanje je da li bih ikada mogla imati pristup privatnom razmišljanju nekih alima da nije Facebooka. Zaista mi je pomogao da upoznam mnogo ljudi i da saznam za mnogo novih stvari. Također, za organizovanje programa ili aktivnosti je skoro nezamjenjiv, jer pomaže da najava događaja dođe do ljudi koji su zainteresovani. Opet, stvar je da čovjek shvati da je Facebook alat za neki krajnji cilj, a ne paralelni univerzum u kome živi.

Administratorica si nekoliko veoma korisnih grupa. Kakvi su izazovi s kojima se suočavaš administrirajući grupe u kojima je veliki broj žena?

L: Velika je odgovornost i izazov moderirati grupu od nekoliko hiljada žena. To se članovima grupe naravno ne čini tako, ali to je zahtjevan i odgovoran posao. Primjerice, na grupi Dojenje je IN u pitanju su zdravlja majki i djece, i to često u periodu neposredno nakon poroda. Tu jedna nesretno formulisana rečenica ili površno analizirana situacija može imati velike posljedice i zato se trudimo što opreznije pristupati svakom pitanju. Na ovim info grupama islamskog predznaka opet je problem kako održati islamske principe u svakom segmentu rada grupe – da administracija bude pravedna, da se gleda interes vjernika, da se članovi ne omalovažavaju, da se njeguje jedinstvo a ne razilaženje, itd. Najveći izazov jeste to što ljudi načelno imaju averziju prema bilo kakvim pravilima i što lično shvataju sam proces moderiranja. Društvene mreže su koncipirane tako da njeguju egocentrizam, gdje najobičniji Facebook komentar ima veliku vrijednost za osobu koja ga je napisala i ljudi su jako osjetljivi na svoje mišljenje – bilo da je u pitanju izazivanje, osporavanje ili cenzurisanje iznesenog mišljenja. Praktično govoreći – neće svaki naš post ili komentar biti na mjestu niti će biti poželjan niti će se uklapati u pravila grupe, i to je ok. To što će naš komentar biti izbrisan ili kontraargumentovan je sastavni dio aktivnog učešća na grupi i to ne treba uzimati tragično. Zadatak moderatora jeste da radi ono što smatra da je u najboljem interesu grupe i da rad grupe održava u okviru dogovorenih pravila grupe.

Šta je Zejtun?

L: Zejtun je bio jedan studentski projekat koji je pokrenulo nekoliko studentica 2013. godine, sa željom da imamo mjesto gdje možemo organizovati predavanja koja bi nama bila zanimljiva, a koje bi držale muslimanke iz različitih profesija. Kasnije smo koordinisale i fond stipendiranja studentica, organizovale neke kurseve i projekcije filmova. Bilo je zabavno, korisno i zaista sam kroz taj projekat mnogo naučila.

Je li bolje džaba ležati nego džaba raditi? Ti volontiraš otkako znaš za sebe. Pričaj nam malo o volonterizmu- kakvo je tvoje iskustvo i kakvo je danas stanje u našem društvu na tom polju?

L: Nedavno sam pročitala da se volonterski rad u nekim školama na Zapadu smatra obaveznim za srednjoškolce i mislim da je to odlična ideja. Volonterizam je stvarno unikatna prilika da čovjek prođe vrijedna iskustva koja će mu kasnije pomoći u radu i životu, te da stekne poznanstva koja mu itekako mogu koristiti kroz život. Kroz volonterski rad naučiš kako funkcionišu organizacije i firme, kako funkcioniše pravni sistem, kako se organizuje posao, kako izgleda dobro a kako loše rukovodstvo projektom, naučiš mnoge praktične vještine i otkriješ svoje jake i slabe strane. Sa volonterskim radom je najbolje što možeš proći kroz mali milion različitih vidova ljudskog djelovanja i vidjeti šta ti najbolje odgovara u tom periodu života. Kod nas kada muslimani kažu “volonterizam” prva asocijacija je obično humanitarni rad. Volontiram nekih 20 godina i najmanje sam volontirala na humantiranim projektima. Postoji toliko oblasti u kojima je potrebna pomoć da je jednostavno potrebno zapitati se: “Rješavanju kojeg problema želim ja da pomognem?” I onda se samo uvezati sa ljudima koji to već rade ili započeti nešto svoje i time se baviti. Volonterski rad je često i kvalitetniji od plaćenog jer se temelji na jakoj unutarnjoj motivaciji.

Kada si odlučila da se pokriješ i kako je ta odluka uticala na tvoj život? Da li si imala neke zanimljive situacije u vezi sa hidžabom?

L: To se desilo negdje početkom druge godine fakulteta i ubjedljivo je jedna od najboljih odluka u mom životu. Mislim da se hidžab većinom gleda u kontekstu upotpunjavanja vjerskog identiteta i vjerskog propisa, međutim za mene je definitivno bio više od toga. Taj način odijevanja je jednostavno u sinhronizmu sa mojim ličnim shvatanjima intime i privatnosti, pozitivne slike o sebi i svom izgledu. Mislim da je dosta lakše voljeti svoje tijelo kada nisi opterećen pogledima drugih. A također je i dosta lakše raditi u okviru savremenog društva, gdje su vrijednosti pojedinca postale jako fluidne – kako potreba zahtijeva, tako se mijenja i moralni okvir. Kada ljudi vide da ti imaš čvrsto ubjeđenje u nešto i imaš nepokolebljive standarde, te si spremna ostati dosljedna svojim vrijednostima čak i kada znaš da bi mogla biti izložena diskriminaciji, to je danas rijetka i velika stvar i ljudi to poštuju.

Ko je Lejla Pi? Šta te ispunjava, čime se baviš… reci nam nešto o sebi.

L: Ovo pitanje mi je komplikovano za odgovoriti, pa je najbolje ostaviti ga za sporadične slučajeve ličnih upoznavanja. 🙂

Koji je životni moto kojim se vodiš?

L: Mislim da je najbolji životni moto onaj koji je na neki način usmjeren na smrt. Glavno pitanje bi vjerovatno bilo: kako iskoristiti ovaj život za rahatluk u narednom? Okolnosti se mijenjaju, život donosi izazove i nepredviđene situacije, mijenja se čovjek, mijenjaju se prioriteti, mijenjaju se očekivanja, ali kada ti je ambicija usmjerena na život koji ćeš živjeti nakon što tvoje tijelo i svi tvoji identiteti budu pod par slojeva zemlje, čovjek dosta drugačije razmišlja. Možda bi taj moto mogla formulisati kao: gdje se vidim za 100 godina? I da li će ovo što je sada bitno biti bitno za 100 godina i na koji način?

Imaš li neku poruku koju bi voljela da ponesu svi koji ovo čitaju?

L: Da je život prekratak da čovjek ima površnu vezu s Allahom i da vjeru doživljava formalno. Jednostavno to je nešto što utječe na cjelokupan kvalitet života – ako čovjek nema svijest o Allahu i stvarnoj prirodi ovog života, lako postane dezorijentisan, teško formira jasnu viziju i osjećaj smisla u životu.

 

Draga Lejla hvala ti puno za ovaj intervju. Sigurna sam da će mnoge žene naći motivaciju i inspiraciju u tvojim riječima ❤  A od srca preporučujem svima da prate tvoj blog Pragmaislam, jer zaista svaki tvoj post nas tjera na razmišljanje i na poduzimanje konkretnih koraka ka kvalitetnijem, smislenijem životu. Radujemo se svakom tvom narednom postu ❤

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Inspiriši me da putujem- Tahira Khan Ališić

Polu Poljakinja, polu Pakistanka a srcem i dušom Bosanka, mama petero djece koja puno putuje-  Tahira Khan Ališić. Njena životna priča je nevjerovatna i inspirativna. Uvjerite se i sami.

Mama je Poljakinja koja je prešla na islam, a babo je Pakistanac, koji se zaljubio na prvi pogled u moju mamu i izabrao je Poljsku za svoju drugu domovinu. Od malih nogu puno sam putovala, bila sam u Pakistanu, Iranu, Turskoj, Tunisu, Češkoj, Slovačkoj, Madjarskoj, Ukrajini, Austriji, Hrvatskoj, Srbiji,  Engleskoj, Švedskoj, Bosni. Jako puno volim Bosnu i koliko god putujem stalno se vraćam u BiH. Jer Bosna ima najgostoprimljive ljude i ovdje svaki stranac može se osjećati k'o kod kuće. I džaba sve zemlje svijeta, Bosna je jedina i neponovljiva. Da ima ovdje i švedski poredak bila bi super zemlja.

Prvi put došla sam u Bosnu 1990. godine kao srednjoškolka i upisala sam se u GHB medresu. Ovdje sam se i pokrila. Nažalost rat je prekinuo moje školovanje i vratila sam se 1992. godine u Poljsku. Tad sam bila jedna ako ne jedina djevojka, koja je bila pokrivena. Kasnije se taj broj se povećao. Medresa je jako pozitivno na mene kao i na mog brata i sestru uticala.  Bila je nas mala grupa Poljaka, koji su došli da izučavaju islam,  da bi  kasnije mogli djelovati u Poljskoj.

Nakon nekoliko godina vraćam se u Bosnu i upisujem se na FIN. Udajem se 2000. godine i odlazim u Švedsku. Muž je Bošnjak protjeran iz Banja Luke. U Švedskoj rodim petoro djece i nakon 11 godina selim u Bosnu. Znači po treći put vežem se za Bosnu. Uvijek se šalim i kažem: “Napila sam se previše vode iz česme kod Begove, pa me stalno vuče u Sarajevo.”

Ovdje smo ostali dvije i po godine i krenuli smo za Qatar, gdje smo već tri godine. Muž radi na Al-Jazeeri.

tahira-4
Zajedno smo obišli par gradova u Bosni da pokažemo djeci ljepotu njihove domovine, jer iako su rodjeni u Švedskoj odlično govore bosanski i sebe zovu Bosancima. Znaju nekoliko jezika, ali kod kuće samo mogu bosanski koristiti. Od malih nogu išli su u medjunarodne škole, što je njima otvorilo nove vidike i učinilo da imaju poznanike iz cijelog svijeta, vole putovati i jesti različitu hranu. Zajedno smo bili u Švedskoj, Turskoj, Bosni i sad smo u Kataru. Putovanja su zanimljiva, ali i malo naporna. Uvijek sedam kofera i ručni prtljag je tu. Starija djeca vode brigu o mladjoj tako da bez dobre organizacije bilo bi  jako teško igdje putovati. Moramo uvijek ili dva auta ili jedan mini-ven uzimati kad idemo  na aerodrom ili sa aeodroma. Ovdje imamo Nissan Patrol sa osam sjedišta pa nam je lahko putovati po Kataru.

tahira-1

Četvero djece ide u francusku školu a jedno je sa mnom kod kuće pa podučavam nju i  kćerku od koleginice, koja radi u školi. Dan ovdje počinje jako rano, jer djeca moraju krenuti u školu oko pola sedam da stignu na vrijeme. U Kataru još uvijek glavni transport je taxi ili vlastito auto. Javni prevoz nije toliko razvijen, pa svi željno očekujemo otvaranje metroa. Zbog vruće klime ne možemo previše se kretati vani pa slobodno vrijeme provodi se u brojnim shopping centrima.

tahira 13.jpg

Shopping centar- Villagio. Vodeni kanali prenose doživljaj Venecije

Kad dodju malo hladniji mjeseci onda život počinje vani. Doha je jako sredjena, ima puno parkova i igrališta.

Kataranci se trude da svaki vikend budu organizirani neki zanimljivi programi, da ljudi se malo odmore od posla i zabave. Ko voli hranu ima mogućnost da proba različita jela u raznolikim restoranima, ima nešto za svačiji džep. Život ovdje teče lagano, nema nasilja, ljudi se osjećaju sigurno, uglavnom nema kradja, nema svadja. Jedini problem je brza vožnja, ima puno saobraćajnih nesreća ali i ovo se polahko mijenja.

tahira-11

Rad s djecom u bašti u naselju

Ima ovdje grupa Bosanaca pa se družimo sa njima, djeca su prošle godine imala i mektebsku nastavu, tako da smo stalno u vezi sa Bosnom. Ima čak i nekih bosanskih proizvoda na katarskom tržištu.

tahira-6

Ponekad pitamo djecu gdje bi željeli da žive, pa imamo u odgovoru Bosnu, Švedsku, Katar, Italiju, Ameriku, Tursku. Svako sebi nadje svoje mjesto. Nama kao roditeljima najvažnije je da našu djecu odgojimo u duhu islama, da budu svjesni svoga porijekla, znaju razlikovati dobro od zla i da čuvaju i poštuju i sebe i druge. Putovanja su njima otvorila vrata u novi svijet i pokazala njima koliko različitih i zanimljivih stvari ima na zemlji.

tahira-7

Jemenski restoran. Hrana se jede na podu

 

tahira-15

Kineski festival u Dohi

Moj moto je pomozi kome god možeš i budi uvijek aktivna. Šta god možeš da promijeniš na bolje to i uradi, biće i tebi i drugima ljepše. U Švedskoj sam se bavila humanitarnim radom u krugu UNICEFa. Moja djeca ( dvoje starijih) išla su sa mnom u akcije skupljanja para ili prodaju stvari. Htjela sam njih naučiti da ima ljudi koji nemaju ništa i zato treba njima pomoći. Kad smo prvi put došli u Bosnu moja djeca su doživjela šok kad su vidjeli koliko prosjaka ima na Baščaršiji, pa su stalno tražili od nas da podijelimo koju sadaku. Volim što su djeca merhametli i vole da pomažu drugima. Alhamdulillah. U Kataru u supermarketima ima jako puno kutija za skupljanje para i uvijek neko ubacuje sadaku.
tahira-12

Moja poruka drugima je život čine male stvari. Svaki dan može biti drugačiji, ako ga isplaniraš i organiziraš sebi, ali ponekad treba uzeti i pauzu i malo odmoriti. Za vjernika je to namaz. U namazu uzimamo pauzu od briga i stresa i dobijamo drugu perspektivu. Hvala Allahu dž.š. da mi je omogućio da mogu putovati i živjeti u raznim državama da upoznam i običaje i nove ljude i steknem jedno životno iskustvo.

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Inspiriši me da rušim predrasude o hidžabu- Almedina Mušinbegović

Prvi februar se od 2013. godine obilježava kao Svjetski dan hidžaba (World Hijab Day). Prošle, 2016. godine po prvi put se taj dan obilježavao i u BiH, naročito nakon donošenja Odluke o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama i reakcija koje su uslijedile na takvu Odluku. Almedina Mušinbegović, jedna od organizatorica raznih aktivnosti povodom Svjetskog dana hidžaba, dobila je ponudu da postane ambasadorica WHD za BiH. U sklopu te uloge, ona vodi i FB stranicu World Hijab Day BiH na kojoj dijeli pozitivne priče i informacije.

almedina-2

Almedina, kako je proteklo obilježavanje Svjetskog dana hidžaba u BiH ove godine?

A: S obzirom na to da je ova ponuda za predstavnicu za WHD ispred BIH, poprilično kasno stigla, moram priznati da su se hidžabice veoma dobro organizovale. Medžlis Islamske Zajednice Sarajevo je malo ranije već počeo da priprema nešto povodom Svjetskog Dana Hidžaba, a onda na moju incijativu i uz pomoć ostalih aktivistica, napravili smo kompletan program. Znači na platou Baščaršije, u vremenu od 11-15 sati, upoznavali smo prolaznike, građane Sarajeva, kao i mnoge turiste, o svim pitanjima vezanim za hidžab. Svaka nepokrivena žena, koja je imala želju da nam da podršku, pokrila bi se i fotografisala,a za uzvrat bi dobila mahramu na poklon i brošure vezane za WHD. Brošure su pisane na bosanskom i engleskom jeziku tako da su i turisti mogli da saznaju o čemu je riječ. Puno je imena kojima bih htjela da se zahvalim na podršci, ali i gradova u BIH, poput: Sanski Most, Visoko, Vitez, Mostar, Kakanj i drugi, gdje je također na neki način obilježen WHD. Hvala Bogu sve je proteklo u miru i toleranciji.

Šta je glavni cilj jednog takvog obilježavanja?

A:  Ono što odmah na početku želim da istaknem, da WHD nije nikakakv praznik ili da se na taj dan nešto slavi, jer sam u nekim člancima ovih dana pročitala „ women celebrate“. WHD je jedan pokret koji svake godine na 1. februar, napravi neku vrstu kampanje koja je posvećena hidžabu. Ta kampanja je sredstvo poticanja vjerske tolerancije i razumijevanja. Želimo da otklonimo barijere i srušimo sve predasude i kontraverze ali ujedno da ponudimo i odgovore, da bi nas bolje razumjeli. Jer „islamofobija“ potiče iz neznanja. Hidžab je identitet bez kojeg mi nismo potpune.

Da li je nama u BiH potrebno obilježavanje takvog dana?  Kakav je status žena koje nose hidžab u BiH? Poštuju li se sva njihova prava?

A: Mislim da BIH treba da bude članica koja podržava WHD. I radi nas, žena sa hidžabom, i radi ostalih zemalja članica WHD, trebamo da budemo podrška jedni drugima, pogotovo u današnje vrijeme. Ja kao muslimanka, osjetim se diskriminirano, kad god čujem da je neka sestra doživjela diskriminaciju radi hidžaba (komada platna), bilo kad i bilo gdje. To me jednostavno pogodi. Ali trebam navesti da kod nas u BIH,ipak nije sve tako crno. Ne raspolažem nikakvim statističkim podatcima o broju pokrivenih žena u državnim institucijama, ali u posljednje vrijeme osjeti se znatan pomak. Navela bih dr. Kenelu Zuko prvu pokrivenu u federalnom parlamentu ili načelnicu Općine Visoko Amru Babić,u raznim službama rade pokrivene žene, ali isto tako na nekim pozicijama nema pokrivenih žena. Znam za slučaj gdje je u jednoj kompaniji pokrivena žene ispunila sve kriterije ali je radi mahrame dobila odbijenicu. Diskriminacije uvijek ima, počev od onog što ste žena, a onda ste im još komplikovaniji jer ste „pokrivena žena“.

almedina-3

Imamo Islamsku zajednicu, zatim razna ženska udruženja, facebook grupe… Da li postoji dobra povezanost ili to još može puno bolje?

A: Hvala Bogu povezanost postoji, „kakva-takva“, i ja sam za to da ta povezanost treba da ojača, što je više moguće. Moramo da radimo na sebi, bilo da se radi o pojedincu ili zajednici. Više rada, više reda, više discipline, suosjećanja, razumijevanja, poštovanja ali i poniznosti. Istančajmo osjećaj za komunikaciju. Ako nam nešto nije jasno, naučimo da pitamo, ali itekako trebamo znati saslušati.

Ko je Almedina Mušinbegović? Šta te ispunjava, pokreće, šta si po zanimanju, čime se baviš? Reci nam nešto o sebi.

A: Rođena sam u Hrvatskoj (Slavonski Brod), a živjela u Bosanskom Brodu. Završila sam elektrotehničku školu (III), i ratna sam generacija. Nisam rada da pričam o tim godinama, kada budeš pun elana, ponosa , života i onda te okrenu naopačke. O vjeri da i ne pričam. To je nešto kad imate džamiju a u njoj niko ne klanja, kad imate ime a i dalje ne znate tko ste. Hvala Bogu, upoznala sam supruga, koji je bio kamen temeljac svemu što sam ja danas i što imam. Upoznali smo se u Njemačkoj, tamo smo živjeli oko 7 godina, tamo su se rodila djeca. Radili smo oboje i spoznali smo da djeca a i mi trebamo Bosnu. 2000 g.smo se vratili, najmlađa curica je tada imala samo 40 dana. U braku smo 24.g , i nikad se nismo pokajali za svoje životne poteze.  U Bosni sam supruga i majka najviše. Mislim da je to posao za koji ne možete  da dobijete otkaz, a koji je najbolje plaćen. Suprug radi naporno, a ja sve ono ostalo, tako bi se izrazila. Neki poseban posao ne postoji, jer radim sve što jedna žena može da radi.

Kada si odlučila da se pokriješ i kako je ta odluka uticala na tvoj život?

A: Uvijek sam gajila ljubav prema mahrami. Pokrivene sestre su kod mene zauzimale uvijek posebno mjesto. Međutim, pošto sam odgajana u drugoj sredini, trebalo je vremena da naučim i savladam neke stvari, čak i one osnovne. Pitanje, zašto se ne pokriješ, postavila sam sama sebi, osjetila sam da je vrijeme da se poslože neke stvari. Ali kad je insan u nedoumici Allah ti da iskušenje. Mama mi je preselila, i to mi je jako teško palo. Hvala Allahu koji nam je dao vjeru, jer da je nisam imala u tom trenutku, ne znam kako bih prebrodila sve to. Pokrila sam se odmah nakon toga. Dešavale su se i druge stvari, suprug je imao nezgodu na poslu, ja jednu tešku operaciju i istovremeno sam imala utisak da radi mahrame gubim neke prijatelje. Nakon tog perioda izgradila sam neku novu „sebe“. Shvatila sam da život prolazi ovako ili onako i da je vrijeme da se pokrenem. Imala sam veliku želju da pomognem druge, da podržim svaku sestru koja je prolazila kroz neke faze „pokriti se ili ne“, i onda sam saznala za WHD. Na oficialnoj stranici je stajalo da BIH podržava, ali nema volontera, nema ambasadora, ništa. Kao neki tajni znak, odlučila sam da apliciram kao volonter. Ništa više…

Napravila sam stranicu i slijedila upute,i čekala. Nekoliko puta sam odgovarala na jedna te ista pitanja, i u jednom trenutku sam pomislila, ma ništa od toga, neka stranica stoji, puna je prelijepih stvari o hidžabicama, a ja možda nisam adekvatna za taj job-biti volonter. A onda pred sami WHD 2017.,dobijem mail- ako se slažete, bilo bi nam drago da budete ambasador za WHD iz BIH. Trebate uraditi to,to i to…. Čuj ambasador, ma predstavnik lakše. Povezala sam se sa pojedinim sestrama i sa IZ preko aktiva još prije i tu smo sad. Emocije se još nisu slegle, ali pozitivna sam.

Kako izgleda jedna tvoja svakodnevnica?

A: Ništa posebno. Jutarnja kahva, ja,suprug i sin. Dogovor oko posla i aktivnosti oko dana. Oni najčešće putuju, ili Bosnom ili van granica. Posao je takav. Ako sam kući, odradim ono što se podrazumijeva „ženski dio posla“, u firmi lakše stvari, putne naloge, neke lakše obračune i tako, a ako putujem, onda vozim ili pričam, ne dam suprugu da zaspe za volanom, (malo šale). A onda dio vremena posvetim WHD timu, pratim dešavanja u BIH za koja su zaslužna pokrivene žene. Dio vremena posvetim sebi, učim, čitam, tako se odmaram.

Pored svih svojih obaveza mama si troje djece. Kako organizuješ majčinstvo i sve druge obaveze koje imaš?

A: Moja djeca su davno bila mala. Sin ima 23godine i diplomirao je elektrotehniku na BURCH University. Starija kćer je prva godina IT smjera na IUS, a najmlađa 2. razred Tursko-Bosanskog koledža na Ilidži. Ja sam sad prijateljica, s kojom popiju kafu i idu u shopping. Naravno, nije uvijek bilo tako, jer su sve troje rođeni u 5 godina. To znaju majke koje su sada u sličnoj situaciji. Sad sam više na usluzi suprugu, on je privatni poduzetnik. Sve ostalo više nije nikakav teret. Stvoreni smo da radimo, između ostalog. Koordinatorica sam Aktiva žena „Hidžab“, IC Hanovi, Medžlis Islamske Zajednice Visoko. Ta aktivnost me ispunjava. Druženje sa sestrama ima posebnu čar. Učimo Kur an, organizujemo predavanja, iftare, druženja. Sve smo ko jedna. Tu punim baterije, kako se običava reći…

almedina-1

Imaš li neki hobi?

A: Nešto posebno ne. Volim da putujem, svako novo putovanje mi pokaže koliko volim Bosnu i onaj momenat kad si na kućnom pragu. Volim cvijeće, orhideje posebno. Skijanje i plivanje.

Koji ti je životni moto?

A: Skoro sam čitajući nešto na netu, naišla na kviz o tome. Životni moto i to… Kad sam odgovorila na pitanja, izašla mi je rečenica:“Budi ljubazan i budi hrabar“. Ne znam da li me to opisuje. Uvijek sam bila za ono: „Najveći hendikep je negativan stav“. Da li se može ukombinovati ovo 🙂

Imaš li neku poruku koju bi voljela da ponesu svi koji ovo čitaju?

A:  Veliki učenjak hadisa imam Buhari rekao je „Znanje mora doći prije riječi, prije djela“. Ovo mi je na umu kad razmišljamo o hidžabu. Hidžab nije samo pokri glavu mahramom i pusti mozak na pašu. Pogotovu bih skrenula pažnju mlađim generacijama. Meni je hidžab, pored svih pozitivnih svari ujedno i jedan veliki zadatak. A to je da učim svaki dan, ne bacajmo vrijeme. Svaka vrsta nauke, ako je ispravno učiš,  prije ili kasnije čete povezati s vjerom, sa Islamom. A da bi u nečemu uspjeli, ne možete koristiti lift, nego ići stepenicama.

Draga Almedina, hvala ti na svoj energiji i trudu koji ulažeš kako bi razbijala predrasude o hidžabu. Nadam se da će svake godine obilježavanje Svjetskog dana hidžaba biti sve bolje i sve pozitivnije, a da ćemo i mimo tog dana, cijele godine svojim djelima i uspjesima rušiti predrasude i afirmisati položaj žene muslimanke, hidžabice, u našem društvu i svijetu. ❤

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Inspiriši me da koristim prirodnu kozmetiku- Lejla Mehmedović Sofo

Koža je naš najveći organ. Ta se činjenica često zanemaruje, kao i to da ono što stavljamo na kožu uveliko utiče na naše zdravlje. Kupke, šamponi, sapuni, kozmetika, šminka, kreme, losioni, dezodoransi- sve je to puno štetne hemije koja putem kože ulazi u naš organizam i truje ga. Lejla Mehmedović Sofo, studirajući farmaciju, a zatim i pohađajući dodatnu edukaciju o prirodnoj kozmetici, došla je na ideju da nam ponudi jednu divnu alternativu tim štetnim proizvodima- Organlook prirodnu kozmetiku.

lejla1

Lejla, je li se promijenila svijest kod naših žena o korištenju prirodne kozmetike? Kako bi ti nekome ukratko objasnila zašto je bitno koristiti prirodnu kozmetiku?

L: Rekla bih da se svijest polako mijenja, ali pred nama je još uvijek dug put koji moramo preći kako bismo u potpunosti shvatili šta je to prirodna kozmetika. Ono što je važno jeste da zaista morate biti svjesni  činjenice da sve što nanesemo na kožu završava vrlo brzo u našem krvotoku. Zbog toga koliko god je važno ono što jedemo isto toliko je važno i šta nanosimo na kožu.

lejla2

Reci nam nešto o Organlooku. Šta je bilo na početku,a šta danas? Kako se razvijala paleta proizvoda i šta sve danas imate u ponudi?

L: Organlook je nekako nastao u inat brzom načinu života i onima koji kažu da se u Bosni ne može uspjeti i napraviti dobra priča 🙂 Krenuli smo sa izradom proizvoda koji su bili alternativa najštetnijim komercijalnim proizvodima i vodili smo se time da želimo sebi ali i drugima pružiti mogućnost izbora zdrave kozmetike tamo gdje je do tada nije bilo. Upravo na taj način su i nastajali naši prvi proizvodi. Vremenom se veliki dio proizvoda razvio upravo iz komunikacije sa našim kupcima i njihove potrebe za zdravom alternativom kozmetici koju su oni do tada koristili. Sada imamo paletu od preko 50 proizvoda, a uvijek imamo nekoliko proizvoda koji su u fazi testiranja i čekaju da zadovolje odgovarajuće standarde kako bismo ih stavili u prodaju.

 

Organlook proizvode možemo koristiti od samog rođenja  pa kroz sve životne faze. Koji proizvod je najzanimljiviji kupcima i koji se najviše prodaje?

L:  Kada si spomenula da se mogu koristiti od rođenja podsjeti me da je moja djevojčica sada u fazi otvaranja kutija i naučila je otvoriti i kutiju od svoje kreme. Jednom sam je uhvatila da je pojela skoro pola Babylook kreme za bebe 🙂 Nisam se brinula jer su svi sastojci u njoj jestivi, ali je problem sada što se i njoj svidjela pa je pokušava malo ćopiti dok je presvlačim pa krema kraće traje 😀 Što se tiče proizvoda koji su zanimljivi kupcima za sada je to još uvijek najviše Deolook mada se isto tako jako puno kupuje i Facelook kolekcija za njegu lica.

lejla4

Mnogi bježe od prirodne kozmetike, jer smatraju da je preskupa. Šta ti kažeš na to?

L:  Ja uvijek govorim da ako nešto ne možete pojesti onda to nemojte nanositi ni na kožu. Ako se vodimo ovim principom i činjenicom da sve što stavimo na kožu ulazi u naš krvotok, onda ne bismo trebali smatrati da nam je prirodna kozmetika skupa. Jer nije nam skupo kupiti organsko voće i povrće, a vjerujte i prava prirodna kozmetika se uglavnom i proizvodi od  organskog voća, povrća i drugih biljaka prerađenih na prirodne načine. Možda će zvučati neobično, ali postoji eterično ulje celera, mrkve, bosiljka, ruzmarina itd. Pa onda biljna ulja pšeničnih klica, maslinovo, kokosovo itd. Zar nisu ovo sastojci koje koristimo u našim kuhinjama? E pa ja ih isto tako koristim u proizvodnji moje kozmetike, a ako ne pitamo mnoago za cijenu kada ih kupujemo za jelo zašto bi nam bili skupi kada ih nanosimo na kožu 🙂

Koliko je teško implementirati neku svoju biznis ideju u našem društvu? Postoje li neki mehanizmi podrške ili smo prepušteni sami sebi?  Šta je potrebno da neko plasira svoju ideju na tržište?

L:  Razviti biznis mislim da je teško bilo gdje, a ne samo u Bosni. Kod nas jedino imate olakšavajuću okolonost što ste sretni ako vam država ne otežava više nego to možete podnijeti. Uglavnom ste prepušteni sami sebi i potrebno je zaista jako puno truda i rada da bi se uspjelo nešto napraviti. Ali nije nemoguće 🙂 ne treba odustajati i treba dati svoj maksimum. Također ne smijete dozvoliti da vas drugi obeshrabre. Iako je teško nešto napraviti onda kada uspijete i pogledate put kojim ste prošli do uspjeha tek onda budete ponosni na sebe i na državu iz koje ste 🙂

lejla5

Ko je Lejla Mehmedović Sofo? Reci nam nešto o sebi. Šta te ispunjava, šta voliš da radiš?

L:  Baš bih voljela da neko drugi odgovori na ovo pitanje umjesto mene 🙂 jer baš i ne volim pričati o sebi 🙂 Ali evo reći ću da sam neko ko je uvijek optimista, volim ljude i jako se volim družiti sa ljudima, a posebno onima koji su puni pozitivne enrgije 🙂  volim svoj posao i uživam u njemu. Volim dinamičnost i uvijek  želim da se nešto dešava i da sam u pokretu 🙂 Volim da putujem i upoznajem nove ljude i običaje. Imam nekliko hobija, a izdvojit ću za sada najdraže 🙂 Volim turski jezik pa sam upisala kurs da ga naučim, a trenutno pohađam i kurs fotografije 🙂

Mama si jedne preslatke male djevojčice. Kako je majčinstvo uticalo na tebe i kako organizuješ roditeljske obaveze sa svim drugim obavezama?

L: Biti mama je zaista najljpše zanimanje, ali je u isto vrijeme jako zahtjevno i odgovorno. Pogotovo ako imate dijete koje je jako aktivno i radoznalo kao što je moja Elif. Ona je sada postala redovni član našeg tima za proizvodnju, jer ni slučajno se ništa ne smije napravit a da ona to ne proprati i ne dotakne svaku bočicu i čašu koja se nalazi na stolu 🙂  Za jednu mamu najvažnije je da vrijeme provodi uz dijete pa mi tako posao kojim se bavim odlično pomaže da mogu da balansiram obaveze poduzetnice i mame 🙂

Kako izgleda jedna tvoja svakodnevnica?

L: Odkako sam dobila bebu moj dan se najviše svodi na to da zadovoljim sve njene potrebe. Ujutro kada ustanemo prvo moram završiti sve oko Elif (presvlačenje, doručak, itd.) Nakon toga se mogu kratko posvetiti i sebi. A onda ide proizvodanja i rješavanje poslova oko Organlooka. Potom kao što znate radno vrijeme završava pa se sprema ručak i čekamo babu da dodje s posla 🙂 Nakon toga uglavnom pokušavamo da provodimo što više vremena u druženju sa Elif i učimo je novim stvarima. I naravno za nas je jako važno druženje sa porodicom i prijateljima pa uvijek hvatamo svaki trenutak za aktivnosti sa nama dragim osobama.

Kada si se pokrila i kako je tvoja odluka da staviš hidžab uticala na tvoj život? Da li si imala neke zanimljive situacije u vezi sa hidžabom?

L:  Moja želja da se pokrijem rodila se jako rano, još u osnovnoj školi. Od rođenja sam odgajana u duhu islama a obzirom da imam mamu i dvije starije sestre pokrivene za mene je to bilo nešto što se podrazumjeva. Kada sam završila osnovnu školu pokrila sam se i već 15 godina nosim hidžab. Zanimljive sitacije sa hidžabom su uglavnom bile u tome da sam u većini slučajeva radila stvari koje su ljudima bile čudne da radi pokrivena djevojka, kao npr voziti biciklo, klizati, igrati košarku i odbojku, trenirati tekvando itd. Tako da najviše smješnih i zanimljivih situacija se uglavnom dešavalo u takvim okolnostima. Drago mi je što zadnjih godina vidim da se gledanje na nas koje nosimo hidžab promijenilo i što je sada ljudima postalo normalno da mi vozimo i biciklo i auto, trčimo maratone, idemo na more, bavimo se sportom, planinarenjem, umjetnošću, proizvodnjom, naukom… I iskreno se nadam da je i moj odnos prema hidžabu doprinjeo rušenju predrasuda prema ženama sa hidžabom u našem društvu.

Imaš li za kraj neku poruku koju bi voljela da ponesu svi koji ovo čitaju, a koji su još u dilemi da li da uvedu prirodnu kozmetiku u svoj život.

L: Naša kozmetika je prvenstveno preventivna i najbolje rezultate pokazuje ukoliko se koristi dok nemate problema ili dok su oni minimalni. Nažalost nije zanemariv broj ljudi koji se prirodne kozmetike sjete onda kada je već dosta kasno. Mnogo žena koje su se izborile sa karcinomom dojke danas kupuju naše dezodoranse, mnogo je onih koji nam se javljaju tražeći lijek za neko kožno oboljenje. Mi smo svi od zemlje stvoreni tako da nam je u onome što iz zemlje raste i hrana i lijek. Da li nam je bolje da tragamo za lijekom ili da i našu kožu hranimo umjesto da je trujemo?

I zato ukoliko vam je stalo do vašeg zdravlja, onda ono što ne možete pojesti nemojte nanositi ni na kožu.

lejla3

 

Lejla, hvala ti što si pokrenula Organlook i što si nam svima dala mogućnost da koristimo proizvode koji će nam poboljšavati zdravlje, a ne narušavati ga. Radujemo se novim proizvodima i novim idejama iz Organlook labaratorije ❤

Objavljeno Uncategorized | 1 komentar