Inspiriši me da putujem- Tahira Khan Ališić

Polu Poljakinja, polu Pakistanka a srcem i dušom Bosanka, mama petero djece koja puno putuje-  Tahira Khan Ališić. Njena životna priča je nevjerovatna i inspirativna. Uvjerite se i sami.

Mama je Poljakinja koja je prešla na islam, a babo je Pakistanac, koji se zaljubio na prvi pogled u moju mamu i izabrao je Poljsku za svoju drugu domovinu. Od malih nogu puno sam putovala, bila sam u Pakistanu, Iranu, Turskoj, Tunisu, Češkoj, Slovačkoj, Madjarskoj, Ukrajini, Austriji, Hrvatskoj, Srbiji,  Engleskoj, Švedskoj, Bosni. Jako puno volim Bosnu i koliko god putujem stalno se vraćam u BiH. Jer Bosna ima najgostoprimljive ljude i ovdje svaki stranac može se osjećati k'o kod kuće. I džaba sve zemlje svijeta, Bosna je jedina i neponovljiva. Da ima ovdje i švedski poredak bila bi super zemlja.

Prvi put došla sam u Bosnu 1990. godine kao srednjoškolka i upisala sam se u GHB medresu. Ovdje sam se i pokrila. Nažalost rat je prekinuo moje školovanje i vratila sam se 1992. godine u Poljsku. Tad sam bila jedna ako ne jedina djevojka, koja je bila pokrivena. Kasnije se taj broj se povećao. Medresa je jako pozitivno na mene kao i na mog brata i sestru uticala.  Bila je nas mala grupa Poljaka, koji su došli da izučavaju islam,  da bi  kasnije mogli djelovati u Poljskoj.

Nakon nekoliko godina vraćam se u Bosnu i upisujem se na FIN. Udajem se 2000. godine i odlazim u Švedsku. Muž je Bošnjak protjeran iz Banja Luke. U Švedskoj rodim petoro djece i nakon 11 godina selim u Bosnu. Znači po treći put vežem se za Bosnu. Uvijek se šalim i kažem: “Napila sam se previše vode iz česme kod Begove, pa me stalno vuče u Sarajevo.”

Ovdje smo ostali dvije i po godine i krenuli smo za Qatar, gdje smo već tri godine. Muž radi na Al-Jazeeri.

tahira-4
Zajedno smo obišli par gradova u Bosni da pokažemo djeci ljepotu njihove domovine, jer iako su rodjeni u Švedskoj odlično govore bosanski i sebe zovu Bosancima. Znaju nekoliko jezika, ali kod kuće samo mogu bosanski koristiti. Od malih nogu išli su u medjunarodne škole, što je njima otvorilo nove vidike i učinilo da imaju poznanike iz cijelog svijeta, vole putovati i jesti različitu hranu. Zajedno smo bili u Švedskoj, Turskoj, Bosni i sad smo u Kataru. Putovanja su zanimljiva, ali i malo naporna. Uvijek sedam kofera i ručni prtljag je tu. Starija djeca vode brigu o mladjoj tako da bez dobre organizacije bilo bi  jako teško igdje putovati. Moramo uvijek ili dva auta ili jedan mini-ven uzimati kad idemo  na aerodrom ili sa aeodroma. Ovdje imamo Nissan Patrol sa osam sjedišta pa nam je lahko putovati po Kataru.

tahira-1

Četvero djece ide u francusku školu a jedno je sa mnom kod kuće pa podučavam nju i  kćerku od koleginice, koja radi u školi. Dan ovdje počinje jako rano, jer djeca moraju krenuti u školu oko pola sedam da stignu na vrijeme. U Kataru još uvijek glavni transport je taxi ili vlastito auto. Javni prevoz nije toliko razvijen, pa svi željno očekujemo otvaranje metroa. Zbog vruće klime ne možemo previše se kretati vani pa slobodno vrijeme provodi se u brojnim shopping centrima.

tahira 13.jpg

Shopping centar- Villagio. Vodeni kanali prenose doživljaj Venecije

Kad dodju malo hladniji mjeseci onda život počinje vani. Doha je jako sredjena, ima puno parkova i igrališta.

Kataranci se trude da svaki vikend budu organizirani neki zanimljivi programi, da ljudi se malo odmore od posla i zabave. Ko voli hranu ima mogućnost da proba različita jela u raznolikim restoranima, ima nešto za svačiji džep. Život ovdje teče lagano, nema nasilja, ljudi se osjećaju sigurno, uglavnom nema kradja, nema svadja. Jedini problem je brza vožnja, ima puno saobraćajnih nesreća ali i ovo se polahko mijenja.

tahira-11

Rad s djecom u bašti u naselju

Ima ovdje grupa Bosanaca pa se družimo sa njima, djeca su prošle godine imala i mektebsku nastavu, tako da smo stalno u vezi sa Bosnom. Ima čak i nekih bosanskih proizvoda na katarskom tržištu.

tahira-6

Ponekad pitamo djecu gdje bi željeli da žive, pa imamo u odgovoru Bosnu, Švedsku, Katar, Italiju, Ameriku, Tursku. Svako sebi nadje svoje mjesto. Nama kao roditeljima najvažnije je da našu djecu odgojimo u duhu islama, da budu svjesni svoga porijekla, znaju razlikovati dobro od zla i da čuvaju i poštuju i sebe i druge. Putovanja su njima otvorila vrata u novi svijet i pokazala njima koliko različitih i zanimljivih stvari ima na zemlji.

tahira-7

Jemenski restoran. Hrana se jede na podu

 

tahira-15

Kineski festival u Dohi

Moj moto je pomozi kome god možeš i budi uvijek aktivna. Šta god možeš da promijeniš na bolje to i uradi, biće i tebi i drugima ljepše. U Švedskoj sam se bavila humanitarnim radom u krugu UNICEFa. Moja djeca ( dvoje starijih) išla su sa mnom u akcije skupljanja para ili prodaju stvari. Htjela sam njih naučiti da ima ljudi koji nemaju ništa i zato treba njima pomoći. Kad smo prvi put došli u Bosnu moja djeca su doživjela šok kad su vidjeli koliko prosjaka ima na Baščaršiji, pa su stalno tražili od nas da podijelimo koju sadaku. Volim što su djeca merhametli i vole da pomažu drugima. Alhamdulillah. U Kataru u supermarketima ima jako puno kutija za skupljanje para i uvijek neko ubacuje sadaku.
tahira-12

Moja poruka drugima je život čine male stvari. Svaki dan može biti drugačiji, ako ga isplaniraš i organiziraš sebi, ali ponekad treba uzeti i pauzu i malo odmoriti. Za vjernika je to namaz. U namazu uzimamo pauzu od briga i stresa i dobijamo drugu perspektivu. Hvala Allahu dž.š. da mi je omogućio da mogu putovati i živjeti u raznim državama da upoznam i običaje i nove ljude i steknem jedno životno iskustvo.

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Inspiriši me da rušim predrasude o hidžabu- Almedina Mušinbegović

Prvi februar se od 2013. godine obilježava kao Svjetski dan hidžaba (World Hijab Day). Prošle, 2016. godine po prvi put se taj dan obilježavao i u BiH, naročito nakon donošenja Odluke o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama i reakcija koje su uslijedile na takvu Odluku. Almedina Mušinbegović, jedna od organizatorica raznih aktivnosti povodom Svjetskog dana hidžaba, dobila je ponudu da postane ambasadorica WHD za BiH. U sklopu te uloge, ona vodi i FB stranicu World Hijab Day BiH na kojoj dijeli pozitivne priče i informacije.

almedina-2

Almedina, kako je proteklo obilježavanje Svjetskog dana hidžaba u BiH ove godine?

A: S obzirom na to da je ova ponuda za predstavnicu za WHD ispred BIH, poprilično kasno stigla, moram priznati da su se hidžabice veoma dobro organizovale. Medžlis Islamske Zajednice Sarajevo je malo ranije već počeo da priprema nešto povodom Svjetskog Dana Hidžaba, a onda na moju incijativu i uz pomoć ostalih aktivistica, napravili smo kompletan program. Znači na platou Baščaršije, u vremenu od 11-15 sati, upoznavali smo prolaznike, građane Sarajeva, kao i mnoge turiste, o svim pitanjima vezanim za hidžab. Svaka nepokrivena žena, koja je imala želju da nam da podršku, pokrila bi se i fotografisala,a za uzvrat bi dobila mahramu na poklon i brošure vezane za WHD. Brošure su pisane na bosanskom i engleskom jeziku tako da su i turisti mogli da saznaju o čemu je riječ. Puno je imena kojima bih htjela da se zahvalim na podršci, ali i gradova u BIH, poput: Sanski Most, Visoko, Vitez, Mostar, Kakanj i drugi, gdje je također na neki način obilježen WHD. Hvala Bogu sve je proteklo u miru i toleranciji.

Šta je glavni cilj jednog takvog obilježavanja?

A:  Ono što odmah na početku želim da istaknem, da WHD nije nikakakv praznik ili da se na taj dan nešto slavi, jer sam u nekim člancima ovih dana pročitala „ women celebrate“. WHD je jedan pokret koji svake godine na 1. februar, napravi neku vrstu kampanje koja je posvećena hidžabu. Ta kampanja je sredstvo poticanja vjerske tolerancije i razumijevanja. Želimo da otklonimo barijere i srušimo sve predasude i kontraverze ali ujedno da ponudimo i odgovore, da bi nas bolje razumjeli. Jer „islamofobija“ potiče iz neznanja. Hidžab je identitet bez kojeg mi nismo potpune.

Da li je nama u BiH potrebno obilježavanje takvog dana?  Kakav je status žena koje nose hidžab u BiH? Poštuju li se sva njihova prava?

A: Mislim da BIH treba da bude članica koja podržava WHD. I radi nas, žena sa hidžabom, i radi ostalih zemalja članica WHD, trebamo da budemo podrška jedni drugima, pogotovo u današnje vrijeme. Ja kao muslimanka, osjetim se diskriminirano, kad god čujem da je neka sestra doživjela diskriminaciju radi hidžaba (komada platna), bilo kad i bilo gdje. To me jednostavno pogodi. Ali trebam navesti da kod nas u BIH,ipak nije sve tako crno. Ne raspolažem nikakvim statističkim podatcima o broju pokrivenih žena u državnim institucijama, ali u posljednje vrijeme osjeti se znatan pomak. Navela bih dr. Kenelu Zuko prvu pokrivenu u federalnom parlamentu ili načelnicu Općine Visoko Amru Babić,u raznim službama rade pokrivene žene, ali isto tako na nekim pozicijama nema pokrivenih žena. Znam za slučaj gdje je u jednoj kompaniji pokrivena žene ispunila sve kriterije ali je radi mahrame dobila odbijenicu. Diskriminacije uvijek ima, počev od onog što ste žena, a onda ste im još komplikovaniji jer ste „pokrivena žena“.

almedina-3

Imamo Islamsku zajednicu, zatim razna ženska udruženja, facebook grupe… Da li postoji dobra povezanost ili to još može puno bolje?

A: Hvala Bogu povezanost postoji, „kakva-takva“, i ja sam za to da ta povezanost treba da ojača, što je više moguće. Moramo da radimo na sebi, bilo da se radi o pojedincu ili zajednici. Više rada, više reda, više discipline, suosjećanja, razumijevanja, poštovanja ali i poniznosti. Istančajmo osjećaj za komunikaciju. Ako nam nešto nije jasno, naučimo da pitamo, ali itekako trebamo znati saslušati.

Ko je Almedina Mušinbegović? Šta te ispunjava, pokreće, šta si po zanimanju, čime se baviš? Reci nam nešto o sebi.

A: Rođena sam u Hrvatskoj (Slavonski Brod), a živjela u Bosanskom Brodu. Završila sam elektrotehničku školu (III), i ratna sam generacija. Nisam rada da pričam o tim godinama, kada budeš pun elana, ponosa , života i onda te okrenu naopačke. O vjeri da i ne pričam. To je nešto kad imate džamiju a u njoj niko ne klanja, kad imate ime a i dalje ne znate tko ste. Hvala Bogu, upoznala sam supruga, koji je bio kamen temeljac svemu što sam ja danas i što imam. Upoznali smo se u Njemačkoj, tamo smo živjeli oko 7 godina, tamo su se rodila djeca. Radili smo oboje i spoznali smo da djeca a i mi trebamo Bosnu. 2000 g.smo se vratili, najmlađa curica je tada imala samo 40 dana. U braku smo 24.g , i nikad se nismo pokajali za svoje životne poteze.  U Bosni sam supruga i majka najviše. Mislim da je to posao za koji ne možete  da dobijete otkaz, a koji je najbolje plaćen. Suprug radi naporno, a ja sve ono ostalo, tako bi se izrazila. Neki poseban posao ne postoji, jer radim sve što jedna žena može da radi.

Kada si odlučila da se pokriješ i kako je ta odluka uticala na tvoj život?

A: Uvijek sam gajila ljubav prema mahrami. Pokrivene sestre su kod mene zauzimale uvijek posebno mjesto. Međutim, pošto sam odgajana u drugoj sredini, trebalo je vremena da naučim i savladam neke stvari, čak i one osnovne. Pitanje, zašto se ne pokriješ, postavila sam sama sebi, osjetila sam da je vrijeme da se poslože neke stvari. Ali kad je insan u nedoumici Allah ti da iskušenje. Mama mi je preselila, i to mi je jako teško palo. Hvala Allahu koji nam je dao vjeru, jer da je nisam imala u tom trenutku, ne znam kako bih prebrodila sve to. Pokrila sam se odmah nakon toga. Dešavale su se i druge stvari, suprug je imao nezgodu na poslu, ja jednu tešku operaciju i istovremeno sam imala utisak da radi mahrame gubim neke prijatelje. Nakon tog perioda izgradila sam neku novu „sebe“. Shvatila sam da život prolazi ovako ili onako i da je vrijeme da se pokrenem. Imala sam veliku želju da pomognem druge, da podržim svaku sestru koja je prolazila kroz neke faze „pokriti se ili ne“, i onda sam saznala za WHD. Na oficialnoj stranici je stajalo da BIH podržava, ali nema volontera, nema ambasadora, ništa. Kao neki tajni znak, odlučila sam da apliciram kao volonter. Ništa više…

Napravila sam stranicu i slijedila upute,i čekala. Nekoliko puta sam odgovarala na jedna te ista pitanja, i u jednom trenutku sam pomislila, ma ništa od toga, neka stranica stoji, puna je prelijepih stvari o hidžabicama, a ja možda nisam adekvatna za taj job-biti volonter. A onda pred sami WHD 2017.,dobijem mail- ako se slažete, bilo bi nam drago da budete ambasador za WHD iz BIH. Trebate uraditi to,to i to…. Čuj ambasador, ma predstavnik lakše. Povezala sam se sa pojedinim sestrama i sa IZ preko aktiva još prije i tu smo sad. Emocije se još nisu slegle, ali pozitivna sam.

Kako izgleda jedna tvoja svakodnevnica?

A: Ništa posebno. Jutarnja kahva, ja,suprug i sin. Dogovor oko posla i aktivnosti oko dana. Oni najčešće putuju, ili Bosnom ili van granica. Posao je takav. Ako sam kući, odradim ono što se podrazumijeva „ženski dio posla“, u firmi lakše stvari, putne naloge, neke lakše obračune i tako, a ako putujem, onda vozim ili pričam, ne dam suprugu da zaspe za volanom, (malo šale). A onda dio vremena posvetim WHD timu, pratim dešavanja u BIH za koja su zaslužna pokrivene žene. Dio vremena posvetim sebi, učim, čitam, tako se odmaram.

Pored svih svojih obaveza mama si troje djece. Kako organizuješ majčinstvo i sve druge obaveze koje imaš?

A: Moja djeca su davno bila mala. Sin ima 23godine i diplomirao je elektrotehniku na BURCH University. Starija kćer je prva godina IT smjera na IUS, a najmlađa 2. razred Tursko-Bosanskog koledža na Ilidži. Ja sam sad prijateljica, s kojom popiju kafu i idu u shopping. Naravno, nije uvijek bilo tako, jer su sve troje rođeni u 5 godina. To znaju majke koje su sada u sličnoj situaciji. Sad sam više na usluzi suprugu, on je privatni poduzetnik. Sve ostalo više nije nikakav teret. Stvoreni smo da radimo, između ostalog. Koordinatorica sam Aktiva žena „Hidžab“, IC Hanovi, Medžlis Islamske Zajednice Visoko. Ta aktivnost me ispunjava. Druženje sa sestrama ima posebnu čar. Učimo Kur an, organizujemo predavanja, iftare, druženja. Sve smo ko jedna. Tu punim baterije, kako se običava reći…

almedina-1

Imaš li neki hobi?

A: Nešto posebno ne. Volim da putujem, svako novo putovanje mi pokaže koliko volim Bosnu i onaj momenat kad si na kućnom pragu. Volim cvijeće, orhideje posebno. Skijanje i plivanje.

Koji ti je životni moto?

A: Skoro sam čitajući nešto na netu, naišla na kviz o tome. Životni moto i to… Kad sam odgovorila na pitanja, izašla mi je rečenica:“Budi ljubazan i budi hrabar“. Ne znam da li me to opisuje. Uvijek sam bila za ono: „Najveći hendikep je negativan stav“. Da li se može ukombinovati ovo 🙂

Imaš li neku poruku koju bi voljela da ponesu svi koji ovo čitaju?

A:  Veliki učenjak hadisa imam Buhari rekao je „Znanje mora doći prije riječi, prije djela“. Ovo mi je na umu kad razmišljamo o hidžabu. Hidžab nije samo pokri glavu mahramom i pusti mozak na pašu. Pogotovu bih skrenula pažnju mlađim generacijama. Meni je hidžab, pored svih pozitivnih svari ujedno i jedan veliki zadatak. A to je da učim svaki dan, ne bacajmo vrijeme. Svaka vrsta nauke, ako je ispravno učiš,  prije ili kasnije čete povezati s vjerom, sa Islamom. A da bi u nečemu uspjeli, ne možete koristiti lift, nego ići stepenicama.

Draga Almedina, hvala ti na svoj energiji i trudu koji ulažeš kako bi razbijala predrasude o hidžabu. Nadam se da će svake godine obilježavanje Svjetskog dana hidžaba biti sve bolje i sve pozitivnije, a da ćemo i mimo tog dana, cijele godine svojim djelima i uspjesima rušiti predrasude i afirmisati položaj žene muslimanke, hidžabice, u našem društvu i svijetu. ❤

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Inspiriši me da koristim prirodnu kozmetiku- Lejla Mehmedović Sofo

Koža je naš najveći organ. Ta se činjenica često zanemaruje, kao i to da ono što stavljamo na kožu uveliko utiče na naše zdravlje. Kupke, šamponi, sapuni, kozmetika, šminka, kreme, losioni, dezodoransi- sve je to puno štetne hemije koja putem kože ulazi u naš organizam i truje ga. Lejla Mehmedović Sofo, studirajući farmaciju, a zatim i pohađajući dodatnu edukaciju o prirodnoj kozmetici, došla je na ideju da nam ponudi jednu divnu alternativu tim štetnim proizvodima- Organlook prirodnu kozmetiku.

lejla1

Lejla, je li se promijenila svijest kod naših žena o korištenju prirodne kozmetike? Kako bi ti nekome ukratko objasnila zašto je bitno koristiti prirodnu kozmetiku?

L: Rekla bih da se svijest polako mijenja, ali pred nama je još uvijek dug put koji moramo preći kako bismo u potpunosti shvatili šta je to prirodna kozmetika. Ono što je važno jeste da zaista morate biti svjesni  činjenice da sve što nanesemo na kožu završava vrlo brzo u našem krvotoku. Zbog toga koliko god je važno ono što jedemo isto toliko je važno i šta nanosimo na kožu.

lejla2

Reci nam nešto o Organlooku. Šta je bilo na početku,a šta danas? Kako se razvijala paleta proizvoda i šta sve danas imate u ponudi?

L: Organlook je nekako nastao u inat brzom načinu života i onima koji kažu da se u Bosni ne može uspjeti i napraviti dobra priča 🙂 Krenuli smo sa izradom proizvoda koji su bili alternativa najštetnijim komercijalnim proizvodima i vodili smo se time da želimo sebi ali i drugima pružiti mogućnost izbora zdrave kozmetike tamo gdje je do tada nije bilo. Upravo na taj način su i nastajali naši prvi proizvodi. Vremenom se veliki dio proizvoda razvio upravo iz komunikacije sa našim kupcima i njihove potrebe za zdravom alternativom kozmetici koju su oni do tada koristili. Sada imamo paletu od preko 50 proizvoda, a uvijek imamo nekoliko proizvoda koji su u fazi testiranja i čekaju da zadovolje odgovarajuće standarde kako bismo ih stavili u prodaju.

 

Organlook proizvode možemo koristiti od samog rođenja  pa kroz sve životne faze. Koji proizvod je najzanimljiviji kupcima i koji se najviše prodaje?

L:  Kada si spomenula da se mogu koristiti od rođenja podsjeti me da je moja djevojčica sada u fazi otvaranja kutija i naučila je otvoriti i kutiju od svoje kreme. Jednom sam je uhvatila da je pojela skoro pola Babylook kreme za bebe 🙂 Nisam se brinula jer su svi sastojci u njoj jestivi, ali je problem sada što se i njoj svidjela pa je pokušava malo ćopiti dok je presvlačim pa krema kraće traje 😀 Što se tiče proizvoda koji su zanimljivi kupcima za sada je to još uvijek najviše Deolook mada se isto tako jako puno kupuje i Facelook kolekcija za njegu lica.

lejla4

Mnogi bježe od prirodne kozmetike, jer smatraju da je preskupa. Šta ti kažeš na to?

L:  Ja uvijek govorim da ako nešto ne možete pojesti onda to nemojte nanositi ni na kožu. Ako se vodimo ovim principom i činjenicom da sve što stavimo na kožu ulazi u naš krvotok, onda ne bismo trebali smatrati da nam je prirodna kozmetika skupa. Jer nije nam skupo kupiti organsko voće i povrće, a vjerujte i prava prirodna kozmetika se uglavnom i proizvodi od  organskog voća, povrća i drugih biljaka prerađenih na prirodne načine. Možda će zvučati neobično, ali postoji eterično ulje celera, mrkve, bosiljka, ruzmarina itd. Pa onda biljna ulja pšeničnih klica, maslinovo, kokosovo itd. Zar nisu ovo sastojci koje koristimo u našim kuhinjama? E pa ja ih isto tako koristim u proizvodnji moje kozmetike, a ako ne pitamo mnoago za cijenu kada ih kupujemo za jelo zašto bi nam bili skupi kada ih nanosimo na kožu 🙂

Koliko je teško implementirati neku svoju biznis ideju u našem društvu? Postoje li neki mehanizmi podrške ili smo prepušteni sami sebi?  Šta je potrebno da neko plasira svoju ideju na tržište?

L:  Razviti biznis mislim da je teško bilo gdje, a ne samo u Bosni. Kod nas jedino imate olakšavajuću okolonost što ste sretni ako vam država ne otežava više nego to možete podnijeti. Uglavnom ste prepušteni sami sebi i potrebno je zaista jako puno truda i rada da bi se uspjelo nešto napraviti. Ali nije nemoguće 🙂 ne treba odustajati i treba dati svoj maksimum. Također ne smijete dozvoliti da vas drugi obeshrabre. Iako je teško nešto napraviti onda kada uspijete i pogledate put kojim ste prošli do uspjeha tek onda budete ponosni na sebe i na državu iz koje ste 🙂

lejla5

Ko je Lejla Mehmedović Sofo? Reci nam nešto o sebi. Šta te ispunjava, šta voliš da radiš?

L:  Baš bih voljela da neko drugi odgovori na ovo pitanje umjesto mene 🙂 jer baš i ne volim pričati o sebi 🙂 Ali evo reći ću da sam neko ko je uvijek optimista, volim ljude i jako se volim družiti sa ljudima, a posebno onima koji su puni pozitivne enrgije 🙂  volim svoj posao i uživam u njemu. Volim dinamičnost i uvijek  želim da se nešto dešava i da sam u pokretu 🙂 Volim da putujem i upoznajem nove ljude i običaje. Imam nekliko hobija, a izdvojit ću za sada najdraže 🙂 Volim turski jezik pa sam upisala kurs da ga naučim, a trenutno pohađam i kurs fotografije 🙂

Mama si jedne preslatke male djevojčice. Kako je majčinstvo uticalo na tebe i kako organizuješ roditeljske obaveze sa svim drugim obavezama?

L: Biti mama je zaista najljpše zanimanje, ali je u isto vrijeme jako zahtjevno i odgovorno. Pogotovo ako imate dijete koje je jako aktivno i radoznalo kao što je moja Elif. Ona je sada postala redovni član našeg tima za proizvodnju, jer ni slučajno se ništa ne smije napravit a da ona to ne proprati i ne dotakne svaku bočicu i čašu koja se nalazi na stolu 🙂  Za jednu mamu najvažnije je da vrijeme provodi uz dijete pa mi tako posao kojim se bavim odlično pomaže da mogu da balansiram obaveze poduzetnice i mame 🙂

Kako izgleda jedna tvoja svakodnevnica?

L: Odkako sam dobila bebu moj dan se najviše svodi na to da zadovoljim sve njene potrebe. Ujutro kada ustanemo prvo moram završiti sve oko Elif (presvlačenje, doručak, itd.) Nakon toga se mogu kratko posvetiti i sebi. A onda ide proizvodanja i rješavanje poslova oko Organlooka. Potom kao što znate radno vrijeme završava pa se sprema ručak i čekamo babu da dodje s posla 🙂 Nakon toga uglavnom pokušavamo da provodimo što više vremena u druženju sa Elif i učimo je novim stvarima. I naravno za nas je jako važno druženje sa porodicom i prijateljima pa uvijek hvatamo svaki trenutak za aktivnosti sa nama dragim osobama.

Kada si se pokrila i kako je tvoja odluka da staviš hidžab uticala na tvoj život? Da li si imala neke zanimljive situacije u vezi sa hidžabom?

L:  Moja želja da se pokrijem rodila se jako rano, još u osnovnoj školi. Od rođenja sam odgajana u duhu islama a obzirom da imam mamu i dvije starije sestre pokrivene za mene je to bilo nešto što se podrazumjeva. Kada sam završila osnovnu školu pokrila sam se i već 15 godina nosim hidžab. Zanimljive sitacije sa hidžabom su uglavnom bile u tome da sam u većini slučajeva radila stvari koje su ljudima bile čudne da radi pokrivena djevojka, kao npr voziti biciklo, klizati, igrati košarku i odbojku, trenirati tekvando itd. Tako da najviše smješnih i zanimljivih situacija se uglavnom dešavalo u takvim okolnostima. Drago mi je što zadnjih godina vidim da se gledanje na nas koje nosimo hidžab promijenilo i što je sada ljudima postalo normalno da mi vozimo i biciklo i auto, trčimo maratone, idemo na more, bavimo se sportom, planinarenjem, umjetnošću, proizvodnjom, naukom… I iskreno se nadam da je i moj odnos prema hidžabu doprinjeo rušenju predrasuda prema ženama sa hidžabom u našem društvu.

Imaš li za kraj neku poruku koju bi voljela da ponesu svi koji ovo čitaju, a koji su još u dilemi da li da uvedu prirodnu kozmetiku u svoj život.

L: Naša kozmetika je prvenstveno preventivna i najbolje rezultate pokazuje ukoliko se koristi dok nemate problema ili dok su oni minimalni. Nažalost nije zanemariv broj ljudi koji se prirodne kozmetike sjete onda kada je već dosta kasno. Mnogo žena koje su se izborile sa karcinomom dojke danas kupuju naše dezodoranse, mnogo je onih koji nam se javljaju tražeći lijek za neko kožno oboljenje. Mi smo svi od zemlje stvoreni tako da nam je u onome što iz zemlje raste i hrana i lijek. Da li nam je bolje da tragamo za lijekom ili da i našu kožu hranimo umjesto da je trujemo?

I zato ukoliko vam je stalo do vašeg zdravlja, onda ono što ne možete pojesti nemojte nanositi ni na kožu.

lejla3

 

Lejla, hvala ti što si pokrenula Organlook i što si nam svima dala mogućnost da koristimo proizvode koji će nam poboljšavati zdravlje, a ne narušavati ga. Radujemo se novim proizvodima i novim idejama iz Organlook labaratorije ❤

Objavljeno Uncategorized | 1 komentar

Inspiriši me da budem bosanska snaha- Tri Retno Kawuri

Došla nam je iz daleke Indonezije, udala se za Senada i postala mama troje djece. Naučila je bosanski jezik, naučila da kuha bosanska jela i sad živi i radi u Sarajevu istovremeno se držeći svog nacionalnog identiteta, ali prihvatajući i novi, bosanskohercegovački. Ona je zanimljiva, vesela, neobična i inspirativna- Tri Retno Kawuri.

waterfall

Tri Retno, kako je biti bosanska snaha? 🙂 

T: Biti bosanska snaha je kao biti bilo koja snaha ali s novim izazovima jer očigledno dolazimo iz različite kulture i načina odgoja. Shvatila sam da imam drugačije osobine od mog supruga ali hvala Allahu do sada uvijek nađemo kompromis. Moj suprug je živio u Maleziji kao student 6 godina i dobro razumije tradiciju i način života naroda iz Jugoistočne Azije.

Indonezija je daleko od Bosne i Hercegovine 🙂 Odakle ti ovdje kod nas?

T: Ja sam upoznala supruga 2001. preko interneta iako tada nismo planirali brak. Ali zanimljiva stvar da sam ja dovila i on je također molio Allaha da nam otvori put do hairli braka. Mi smo se upoznali preko mirc-a, a neki znakovi su tada pokazivali da se trebamo bolje upoznati uživo. Putovao je iz Bosne do moje domovine da me upozna i moju porodicu i da me prosi. Svidio nam se ovaj naš bosanski zet naročito mojoj mami. Nakon toga smo nastavili kontakt i odlučili smo se za brak i ponovo je došao u Indoneziju za vjenčanje. Imali smo prelijepo vjenčanje i došli su naši prijatelji i rodbina na našu svadbu. Otprilike 350 osoba je bilo prisutno na našem vjenčanju. Otišli smo na medeni mjesec na Bali i u Maleziju  i nakon toga napravila sam pri korak  u Bosni i Hercegovini u  februaru 2002. godine. Tada sam prvi put vidjela snijeg u Sarajevu i sve mi je izgledalo čudno. Druga klima, čudan jezik i drugačiji mentalitet od mog naroda. Nije bilo jednostavno za mene pogotovo prvu godinu u novoj zemlji. Mnogo sam ja voljela putovati ali bilo mi je jako teško kada nisam razumjela jezik. Ali hvala Bogu s vremenom naučila sam bosanski jezik i nastavila sam studiranje na ekonomskom fakultetu u Sarajevu i diplomirala sam 2009. godine. Nakon toga dobila sam ponudu da radim kao prevodilac u Ambasadi Republike Indonezije, gdje radim i danas.

travnik

Je li bilo teško naučiti bosanski jezik?

T: Da, bosanski jezik je jako težak jezik. Ja govorim vrlo dobro engleski pa sam ja mislila da ću lahko naći društvo u Bosni i Hercegovini koji dobro govore engleski ali nije bilo puno takvih prilika. A kada sam shvatila kako je težak bosanski jezik, zamolila sam supruga da me uči ali nismo uspjeli to jer pričali smo stalno na engleskom jeziku tada. Hvala Bogu našla sam jednu učiteljicu- zove se Evelina Macić koja dobro govori engleski i zna objasniti gramatiku bosanskog jezika. Imala sam jednu dobru knjigu iz Hrvatske i napravila sam sebi sažetak gramatike i padeže  bosanskog jezika. Te dvije knjige su stalno kod mojih prijatelja koji uče bosanski. Dolazila je učiteljica svaki drugi dan da mi napravi kratak test i da napišem tekst prvo na engleskom i nakon toga sam prevodila na bosanski jezik. Svaki vikend sam imala sedmični test. Mogu reći da je bosanski jezik težak jer ima padeža, stroga pravila ali i mnogo izuzetaka.

Jako lijepo kuhaš. Da li u tvojoj kuhinji prevladava indonezijska kuhinja ili su ipak zastupljenija bosanska jela?  Kako ljudi iz BIH prihvataju indonežansku kuhinju?

T: Strašno volim kuhati a više prevladava indonezijska kuhinja u našem domu ali također kuham i bosansku hranu. Zbog nostalgije prema domovini, redovno kuham indonezijsku kuhinju ali ostale međunarodne kuhinje kao recimo kineska, pakistanska, turska i evropska kuhinja. Namjerno to radim da bi bilo lahko prilagoditi s djecom kada putujemo u različite države i da se njihovo nepce navikne na različite okuse. Moja familija redovno šalje začine, kafe i jasmin čajeve iz Indonezije pa nam nije problem za pravljenje začinjenje hrane.

Kada si se pokrila i kako je ta odluka uticala na tvoj život?

T: Ja sam se pokrila kada sam ja imala 18 godina u u srednjoj školi. Mnogo sam ja imala problema na početku jer moja porodica nisu baš bili za to odluku jer su se bojali da neću moći imati dobru karijeru, da neću moći naći dobrog supruga i da će biti to prepreka u životu. Mnogo je teško kada se sjetim moje borbe mjesecima da razgovaram s mojima da to nije samo komad platna nego  način života koji sam izabrala. Počela sam klanjati i učiti o našoj vjeri. Moja porodica je bila dosta sekularna i puno daju prednost obrazovanju i smatrali su tada da hidžab i obrazovana žena ne idu zajedno. Ja sam ostala ista osoba ali još bolja jer sam ja bila učenik generacije od najbolje gimnazije u mom gradu i mnogo sam ponosna da sam baš ja dobila poziciju na prestižnom univerzitetu u Indoneziji bez prijemnog ispita. Moj otac je shvatio da sam ja izabrala put od mog srca i da je to zaista dobro za mene.

Imaš zanimljiv stil i vodiš računa o svom izgledu.  Da li je teško biti pokrivena u skladu sa propisima, a istovremeno se osjećati lijepo i moderno?

T: Prije stavljanje hidžaba, ja sam voljela uvijek modu i  vodila sam računa o načinu odijevanja i usklađenim bojama. Tako da hidžab za mene je više bila prilika da se igram s elementima mode od upoznavanja oblika tijela, oblika gardarobe, odabira materijala i boje. Ja volim zaista mijenjati stil pogotovo otkako živim u BiH koja ima 4 godišnja doba i to svakako meni daje mnogo ideja za styling.

reception (2).jpg

Ideš često na masaže i druge kozmetičke tretmane. Koliko je danas bitno za ženu da posveti vrijeme sebi? Čini mi se da je toga sve manje, a sve više toga da je žena posvećena  svima drugima više nego sebi.

T: Mogu reći da mi je bitno da posvetim vrijeme sebi jer smatram da su zdravlje, tijelo, duša i um  emanet od Allaha i trebamo ih sačuvati u najboljem obliku.  Trudnoća, porod, dojenje su dovoljan stres za žene a zapravo moj ˝me time˝ je odlazak na masažu i tretman lica. Radim 8 sati dnevno a vrlo malo imam vremena da budem sama. Djeca, posao, kuća i ostale obaveze dovoljno uzimaju moje vrijeme a smatram dok smo mlade, trebamo ulagati u ljepotu. Tretmani ne moraju biti u kozmetičkim salonima, možemo to uraditi kod kuće s prirodnim preparatima kao maslinovo ulje, kokosovo ulje, šećer za peeling lica itd. Možemo naći dosta informacija na internetu za njegu lica i tijela.

Zaposlena si u ambasadi. Kakva je saradnja između naše dvije države? Da li mi, obični građani, imamo mogućnost da se povežemo sa Indonezijom i da koristimo neka pozitivna iskustva?

T: Imamo lijep odnos i saradnju s Bosnom i Hercegovinom kao prijateljske države. Indonezija ima surplus što se tiče izvoza za BiH. Svake godina također nudimo stipendiju za studente iz različitih država u našoj domovini. Često budemo na sajmovima u različitim gradovima u Bosni i Hercegovini.

Mama si troje djece. Kako organizuješ svoje vrijeme?

T: Kod mene u sedmici ima 5 radnih dana i 2 dana vikenda. Imam plan i to pišem u book note, dakle imam tabele i popunjavam što radim svaki dan. Imam privatni život i službeni život. Pravim 2 različite tabele i pokušavam da budem  tačna i profesionalna kao majka, žena, radnica i moja dužnost prema Allahu i prema društvu. Iskreno ne mogu da budem profesionalna bez pomoći moga supruga i tete koja čuva moju djecu. Oni su podrška u mom životu. Sretna sam što ih imam.

Na kojem jeziku razgovaraš sa  svojom djecom?

T:  Na Indonežanskom, engleskom i bosanskom jeziku. Moja djeca dobro govore bosanski i engleski ali nažalost ne baš dobro znaju indonezijski jezik. To sama sebe krivim ali jednostavno moj mozak ne razlikuje jezike. Ja govorim 4 jezika i konstantno govorim te jezike svaki dan. Pokušavam da ih učim moj materni jezik kroz bojenje, knjige koje moja mama šalje iz Indonezije.

Kako izgleda jedna tvoja svakodnevnica?

T: Ustajem rano na sabah, nakon sabah namaza, pripremam doručak i ručak za moju porodicu. Pravim plan kuhanja i za nabavku sedmičnih namirnica, a kuham jutru da bi moja porodica konzumirala zdravu hranu. Nakon kuhanja spremam se na posao. Radim od 9-17 sati. A imam sat i po pauzu koje koristim za podne namaz i ikindiju i učenje Kur'ana ili idem da kupim stvari koje mi trebaju za taj dan. Nakon završetka rada, idem kući i obavim namaz, a zatim se igram s djecom. Ponekad moj sin trazi pomoć  od mene da ga učim matematiku i to radimo na večer. Volim da slikam i koristim pastel oil boje s djecom i za mene to je zabavno. Imam ja još jedan hobi, a to je pjevanje. Ja sam se bavila muzikom kao dijete i tinejdžer a jos uvijek pjevam i snimam u aplikaciji smule.com.

Gledanje vijesti kod nas je obavezno i također večeramo zajedno. A vikendom najčešće  idemo kod dede i nane u Konjicu a u nedjelju  je dan za mene i za kućne poslove za koje mi je potrebno više vremena.

sultanahmet

Ko je Tri Retno? Reci nam nešto o sebi. U čemu uživaš, šta te ispunjava…

T: Ja sam Allahov rob i pokušavam maksimalno da ispunjavam moje zadatke dok imam dušu u mom tijelu i dok imam vremena na ovom dunjaluku. Moj put je još dug do ahireta  i moja najveća želja  je da uzmem knjigu dobrih dijela na Sudnjem Danu i uđem u Džennet ako Bog da. Gledam ovaj život kao kratak period koji mi je Allah dao i ne uživam puno trenutno. Mnogo sam sretna kada mislim da su sve tegobe na ovom dunjaluku samo privremene i da očekujemo pravi odmor tamo ako Bog da u Džennetu. Ispunjava me moja vjera jer za mene život bez našeg Dina je potpuno prazan i zahvalna sam Bogu što sam vjernica i muslimanka. Elhamdulillah.

Imaš li za kraj neku poruku koju bi željela da ponesu svi koji ovo čitaju?

T: Svaka od nas je poseban insan i želim da prenesem poruku svim mojim prijateljima da budemo zahvalni prema Allahu dž.š. jer je On je zaista Divan Stvoritelj koji nas voli i ovaj život je tako lijep zbog  Njegove ljubavi prema nama. On nama daje iskušenje i ispite u životu ali također i nagrade-  gdje god krenemo, On je s nama. Kao što recimo, ja  nemam nikoga od svojih tu, kako sam otišla iz domovine, ali Allah dž.š stalno mene štiti i šalje osobe koje mene vole i pomaže mi gdje god budem. On mi je dao mnogo iako griješim prema Njemu i prema sebi.  Allahova Milost je zaista velika.  Često me ljudi pitaju kako mogu stalno biti nasmijana i vedra, ja im kažem da je to  od srca koje je sretno i pozitivno. Nadam se da ću  stalno biti pozitivna osoba i da ću dalje prenositi tu pozitivnu energiju .

Tri Retno, hvala ti što si izabrala Sarajevo za svoj dom, a mi svi koji smo oko tebe inspirisani smo svježinom i novim pogledom na život koji nam donosiš

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Inspiriši me da učim jezike- Iman Martinović

Kažu vrijediš onoliko koliko znaš jezika. Iman Martinović govori četiri jezika. Iz Tunisa je a živi u Sarajevu, udata za Bosanca. Bosanski jezik je naučila sama- najviše uz pomoć TV-a. Naučila je čak i pitu praviti 🙂  

 

iman martinovic.JPG

Iman, kakva je tvoja životna priča? Odakle ti u Sarajevu 🙂

I:  Dakle, udala sam se u Tunisu i došla sam ovdje da živim. Za BiH sam znala samo da je rat bio, Srebrenica itd. Onoliko koliko se izvještavalo tada u vijestima. Nisam nikad ni sanjala da ću ovdje jedan dan da živim.

Je li bilo teško naučiti bosanski jezik?

I:  Na početku mi sve zvučalo š, č, ć,  ništa nisam kontala šta narod priča. Onda kažem sebi- moraš i ti da naučiš bosanski. Ne može baš arapski, francuski a ni engleski kad se ide na pijacu. Hajde fino uzmi olovku i sjedi  pored TV-a i uči 🙂

Možeš li povući neku paralelu života u Tunisu i života u BiH? Šta je slično, šta različito?

I:  Svaka država ima svoju posebnu kulturu. Ist smo što se tiče stila života. Nije  ni kod nas šerijatska zemlja. Ja volim obje države. Kad god idem kod mame dole fali mi BIH. Sve mi fali. Džaba, volim ovu zemlju. Teško je svugdje. Borba za život bila ovdje tamo ili u Kini  🙂

Zanimljiv mi je tvoj najnoviji projekat- kurs arapskog jezika za djecu. Možeš li nam reći o čemu se radi i na koji način se djeca mogu uključiti?

I: Prvo sam počela držati privatne časove za arapski jezik. Onda sam došla na ideju da započnemo kurs za djecu, pošto toga nema. I tako, kroz igru, počeli smo učiti.  MashAllah idemo naprijed. Sad za sad imamo 11 djece, ali biće još aBd.

Časovi se održavaju u Udruženju ”Brižne ruke” i jedna grupa se održava na Vojničkom polju, a sve informacije možete dobiti na telefon 061 964 165.

Kada si tek došla, krenula si od nule. Krenula si da prodaš jednu haljinu i od toga se razvila ”Pijaca za ukhty”. Reci nam o tom iskustvu i kako danas funkcioniše ovaj tvoj mali biznis?

I:  2010. godine magistrirala  sam  finansije. Kao i svako,  hitjela sam da radim ali nisam našla posao. Teško je, naročito kad si stranac, bez papira, nemam BiH ličnu kartu… Onda sam se zapitala kako ću dalje. Vidim oko sebe uvijek komentari kada nosim haljine, kako su lijepe i slično. Pa sam odlučila da testiram kako bi to išlo pa sam naručila jednu haljinu da prodam. Zatim sam naručila 5, pa 10… Napravila sam FB grupu i tako je sve krenulo.

Kako izgleda jedna tvoja svakodnevnica?

I:  Svaki dan je novi izazov. Svaki dan hoću nešto novo da testiram od odjeće, neku novi proizvod koji se ne može ovdje nabaviti… Vodim djecu u vrtić, onda pogledam šta ima novo. Svaki dan imam neke privatne časove  i tako kuća posao kuća  🙂 Prije 3 mjeseca sam upisala kurs turske kuhinje jer baš uživam kad kuham .

Pored brojnih obaveza koje imaš, također si i mama. Kako usklađuješ svoje majčinske obaveze sa svim drugim?

I: Pošto nemam ko da ih čuva upisala sam ih u vrtić da su tamo kad radim. Ali svakako imam posebno vrijeme sa mojim curicama. Čak učimo arapski i engleski zajedno  J

Koji je tvoj životni moto?

I: Život je pun obaveza i odgovornosti ali nijedna nije važnija od obaveze prema sebi!

Imaš li za kraj neku poruku koju bi željela da ponesu svi koji ovo čitaju?

I : Pošto živimo u teškom vremenu gdje je sve pod korupcijom, jakim vezama, zapamtimo jednu stvar- tvoja nafaka će doći. Poslije svakog truda ima uspjeha,  sad ili kasnije. Posao te neće čekati sam od sebe. Moraš sebi napraviti posao. Možeš od nule krenuti,  od 20 km, bilo šta, samo da je HALAL. Meni je u  BiH kao i u Tunisu. Isti imamo standard,  život… Ali Bože moj, valja zaraditi. A biće sve to bolje jednog dana:) Selam alejkum drage moje :*

 

Objavljeno Uncategorized | 1 komentar

Inspire me to educate my children- Maisarah Skaka

I am so honoured to have her interview on my blog and to have her in my life ❤ She inspires me to be a better person, I am sure you will also find her life story interesting, and that you will find your own  inspiration in her words and practice. 

Apart from the fact that she is an Australian/Malaysian living in Sarajevo, mom of four kids, Maisarah Skaka is also known for the  interesting way of educating her children.

 

maisarah.JPG  

Maisarah, can you please, at the very beginning, give us a couple of tips for the education of children at home and how to work on their early development?

M: First of all thanks so much for having me, I've really enjoyed reading the other interviews and have learnt a lot so thanks for sharing all the inspiration! 🙂

In terms of education at home, I would first say that all children are born with a natural love of learning. Children wouldn't learn to walk, talk, and do everything that they do if they didn't love learning. Once they start talking, they start asking questions, a lot of them! “What is this? Who is that? Why does this happen? Why not this?” These are all signs that children are driven by a natural curiosity to learn about the world around them, and I really believe that for the most part parents just need to allow this inherent love of learning to follow it's natural path.

Often as parents we get in the way of our children's learning by imposing our own expectations as to what and how they should be learning. This is not to say that of course we shouldn't guide our children, as that is our obligation as parents. But I strongly believe that if we work with our children and the natural love of learning that Allah SWT has given them, we can prevent a lot of the struggles that we might face in later years.

Even though I really believe in and have seen the results of child-led or interest-based learning, I am personally a very structured type of personality. So when my children were little, I came up with all sorts of plans of what I was going to teach them, when, which curriculums etc. And although the ideas looked good on paper, implementation was another story. For the most part my general idea of what I would like to teach them, and what I consider important in terms of their education hasn't changed, but over the years I've learnt that I need to be more flexible in my approach. My children weren't always in the mood to learn when I was in the mood to teach. They didn't always prefer my particular style of teaching. What interested me wasn't always of interest to them. Also, what worked for one child didn't necessarily work for another. So the whole experience so far has really taught me to let go of some control, to be open to the learning process and to really follow the child's lead and interests.

In terms of early development, I would say try to avoid too much rigid or formal education in the early years, but rather leave the children to do what they do best, and that's to play! This is supported by a lot of current research, but to me more significantly can be found in our own Islamic tradition where Ali ibn Abu Talib (RA) said: “Play with them for the first seven years; then teach them for the next seven years; then advise them for the next seven years (and after that).” We have to understand that play for children is work, it is where the learning takes place. And this is not just about academic learning such as learning to count, alphabets, colours etc. But this is also where social skills are learnt, manners, problem solving, creativity, and many other important skills that will help to navigate themselves in the world. Again due to my personality I sometimes struggled with this, I was so excited to teach them to read and write, but they really taught me to put my own preferences aside and wait for when they were ready.

Homeschooling is not very popular in Bosnia and Herzegovina, unlike other countries in the world where more and more mothers opt for homeschooling. Can you tell us something about homeschooling and how you practice it with your children? 

M: Homeschooling is a very wide topic so I will to try to keep it brief, although that might be difficult 🙂 There are many different types of homeschooling philosophies such as Classical, Montessori, Waldorf/Steiner, Charlotte Mason, Unschooling and countless others. There are also as many different reasons that people choose to homeschool as there are different philosophies. Some people homeschool to keep their children close, especially during the formative years so that they can take full responsibility for the religious and character education of their children. Some families choose to homeschool so that they may provide tailored education to their children based on their unique needs and personalities. Others may wish to avoid common problems that are becoming more and more prevalent in schools such as bullying and violence.

First of all, putting ideas of homeschooling aside, I believe that it is our duty as parents to educate our children, and ultimately that responsibility falls on us and not school systems or other institutions. Whatever we feel is important for them to learn, we as parents are responsible to teach them. This may mean that we pass on some responsibility to schools, mekteb systems and others, but that doesn't remove our role in teaching our children. In terms of homeschooling, our family doesn't strictly “homeschool” as my eldest two have recently starting going to school. When I think of myself as a “homeschooler”, I think of three main ideas: providing a learning-rich environment, supplementing their school education, and modelling learning in the home.

In terms of providing a learning-rich environment, i see my role as a mother and educator is to support my children with their natural love of learning, to encourage their curiosity and to be present and available for them to ask questions and learn together. I try to use their interests as a way to teach different things. So for example my children have loved animals ever since they were young. When they were younger, that would just mean learning the names of different animals, what sounds they made, where they lived etc. As they grew up we started to learn about animal classification, habitats and environment, geography as we learnt which continents or countries different animals lived on. Language, maths, science, geography, history.. so many of these things can be integrated into a particular theme or topic and it makes learning so cohesive and also fun! This is one of the features of the Finnish education system that is being talked about a lot, in that they have replaced the teaching of subjects with teaching of “phenomenon” or topics where many different subjects can be integrated under a particular topic of study. I've also tried to give my children access to materials that will help them with their learning, so this means lots of books to read and research different topics, puzzles and educational games, lots of time for colouring and drawing, reading aloud to my children a lot and having meaningful conversations with them.

The second point was to supplement their school education. So for my two children that have now begun going to school, firstly I'm really thankful that the education system here in Bosnia doesn't require children to go to school all day so there is still quite a lot of time in the day for me to spend with them and do any additional learning that I think may be necessary. I see my role as supplementary in that I would like to teach them things that are not necessarily being offered through the schools. So for my eldest who is currently in Grade 2, I am basically teaching some English (phonics, spelling, grammar), as well as a little bit of History and Geography through a curriculum that I really love called Story of the World. In the future, I would want my children to learn Logic as well as Rhetoric, languages as well as any other subjects that they may be interested in. I also try to spend as much time as I can reading to my children as I believe so much learning as well as connection takes place when parents and children read together.

The other way I think about supplementing the education at school is that different children learn in different ways. It's unreasonable to expect a teacher of 20-30 students to cater to each student individually, and so usually the most commonly accepted methods are used to teach certain subjects or concepts. But because there are so many different types of learners (visual, auditory, reading, kinaesthetic and others), some children may struggle with how a particular subject is being presented at school. So if this were to happen with one of my children, I would see it as my role to assist them in approaching the subject of difficulty in a way that is better suited to his/her individual learning style, as well as having the type of relationship with the teacher where I can communicate these learning differences and how they might be able to understand and help him/her better.

Finally, I think that by modelling learning our children will automatically want to follow our lead. “Children learn more from what you are than what you teach” as the quote goes. If we want our children to read, they should see us reading. If we are enthusiastic and curious about topics that interest us, they will also mimic our enthusiasm. If we want our children to memorise Qur'an, why not try to memorise some ourselves? When learning is just part of every day life, and there is a family culture of learning, children will almost certainly continue with their own love of learning.

Do you have a particular educational philosophy that you follow with your children?

In terms of philosophy, I probably follow a Classical model of education the most. So a Classical model focuses a lot in the early years on developing a strong language foundation, so there's a lot of emphasis on reading and writing. It also follows three different stages in learning which I really like which correspond with the trivium are those are the grammar, logic and rhetoric stages. In the grammar stage students are exposed to a lot of information and are expected to memorise a lot and become familiar with the material. In the logic stage, they then begin to look deeper into things that they have already learned and understand the why and how, and in the rhetoric stage they develop their skills in being able to communicate what they have learnt through writing as well as through speech. Having said that there are a lot of other learning philosophies that I really love. I love Montessori education for their focus on the developmental stages of children. I love the Charlotte Mason approach for her focus on habits, the concept of living books as well as being in nature. And I even love some aspects of Unschooling, which although is kind of the opposite of Classical education, but as I said earlier I really believe in letting children follow their interests and allowing the learning to happen at the child's own pace as well.

I guess one of my biggest ideas in terms of homeschooling and education, is that it's not so much about what the children learn per se, but it's more about keeping their love of learning in tact, and ensuring that they know how to learn. The world is changing very rapidly and it's hard to know in the next twenty years, what exactly will be important when it comes to education, jobs etc. But I think that if an individual has been brought up with a love of learning, and they know how to learn, they will have everything that they need to learn a new idea or field that may become necessary for them.

Finally, I've spent a lot of time talking about education in the typical way that we understand it and that's in terms of academics. But I think learning is so much more than that, and I think it's important as parents when thinking about our parenting and our children's education, what is it ultimately that we want to achieve? Do we want children who get good grades? Do we want our children to go on to have successful careers? Is this the measure of our success as parents? There is nothing wrong per se with wanting these things, but I think beyond that we should think about raising our children and educating them with strong morals and character, good work ethic and habits, and other qualities and skills that are essential for living life. I love that Classical education focuses on the cultivation of wisdom and virtue as the ultimate purpose of education, so that when we think about our children's education, we don't just think about if they can read, do maths equations, or know where Africa is, but also that they know the difference between a good and a diseased heart, that they know how to use their individual talents and gifts to serve others in the community, to be people of character, and that we help them to realise their own unique purpose and path that Allah SWT has created them for. As parents we are in the perfect position to assist our children in discovering their own unique paths by observing their likes and interests, personality, inclinations etc. If we are willing to step back and not impose our own expectations or preferences, inshaAllah they will be able to easily identify what they should go on to pursue in their life, something that will be a culmination of the best uses of their unique skills and talents, as well as the best way for them to be of service to others. Obviously as Muslims our goal should be them to have success in this world and the next world, and I think that is the biggest vision that we should have for our children.

You have four children, and play a very active role in educating them. Still, you also work a lot on your own personal development such as healthy nutrition, exercise, strengthening of iman, reading, researching… How do you organize your time in order to balance all those tasks? 

M: To be completely honest, this is something that I really struggle with, and it is a constant work in progress for me. Because my children are quite close in age and are still pretty young, if I'm not organised and don't manage my time well, it results in chaos pretty quickly. There is simply not enough time to get behind in tasks. When I'm overwhelmed, I lose my patience and I am not the best wife or mother that I would like to be. And so for the sake of my family and also myself, I really try to at least stay on top of things. When my children were younger it was more about surviving the day to day, so if I made nice homemade meal, the house was reasonably tidy, the children looked after, I considered that a successful day. And even with those basic things, there were many days where I struggled.

Now that my children are a little bit older, I am finding more and more small pockets in the day to devote to different pursuits that are important to me. I think it's really important to make du'a to have barakah in your day and to do things that bring about barakah so that Allah SWT will expand the time that you have so that you can accomplish all that you want to do. It's been very helpful for me to clarify the different areas in my life such as spiritual, relationships, homemaking, intellectual, health etc and then make sure that I am making an effort in all those areas, but being very clear about what my priorities are at any given stage of life. So when my children were younger, I didn't really have a lot of time to devote to reading or exercise, because my focus was really just on taking care of and nurturing my children.

I like to think of motherhood and staying at home as my “career”, even though it is really so much more than a career because it is 24-7, without any holidays or breaks, with no material gain etc. But I like to approach it with a similar sort of professionalism that I would a career, or at least I try to do so. Some days are better than others 🙂 I try to plan and organise my days, clarify my priorities and ensure that my to do list reflects those priorities. I try to constantly learn about different homemaking systems and ways to look after my home in a better and more effective way. I try to be organised, which is really hard sometimes because I'm naturally quite messy although I love the process of organisation, and am constantly trying to simplify my life to allow things to run smoother in our family. I read a lot about time management and productivity and try to implement the things that I learn in my life. I also think self-care is very important so that you have the energy and passion that is required to be a great mother, so that's why I think good nutrition, exercise, stimulating the mind and doing something that brings you joy is really important, even if it's only for a few minutes here and there during the day.

It's really difficult to find balance sometimes, especially when children are young. Life is getting a little easier Alhamdulillah as my children are growing up and coming out of those early years, but for many years I struggled with lack of sleep, feelings of loneliness and isolation, and limited time to myself. As much as motherhood is a huge blessing and is beautiful, it is also a huge test one's patience and character and that's why I think motherhood is one of the best grounds for spiritual growth. We learn so much through our children, and they teach us as much if not more than what we try to teach them.

One of the great things about people here in Bosnia is that when they see you have many children, they say things like “You are so rich”, and “How lucky you are.” This is in contrast to typical comments that you might hear in the West such as “Are they all yours?” and “Wow, you must get no time to yourself.” In Bosnia, children are still viewed as gifts and a form of wealth, which I think is such a beautiful indication of the hearts of people here. So although it is often difficult, I feel blessed that Allah SWT has allowed me to stay home with my children and focus on my primary responsibility of nurturing them, and I pray that I will be able to benefit them and my society through my work as a mother.

Lastly, community and support has also been so helpful to me. I am so blessed to have met many ladies here in Sarajevo who continue to inspire and motivate me in many different areas of my life. We discuss and exchange ideas on how to improve as wives, and mothers, how to manage our time, share tips and tricks, and the support and feeling of community has really helped me to grow so much in the time that I have spent here.

Who is Maisarah Skaka? Can you tell us something about yourself? 

M: This is a tough one, I'm still very much learning about who I truly am. In terms of roles I consider myself to be a wife, a mother, and a homemaker. I am an example of someone who has a university education but has chosen to stay at home to focus on my family and my children. I am someone who is a constant work of progress, but I'm always trying to learn and look for ways to improve. Because I love learning, depending on the stage of life that I'm in, I have a lot of interests. So when I first got married, I spent a lot of time learning and reading about marriage and how to be a good wife, and I definitely think that that's something that takes a lifetime of learning and practice to achieve 🙂 I also spent a lot of time learning about homemaking which I feel is something that is not given enough priority these days. When I became pregnant I started learning a lot about pregnancy and childbirth and became a very strong advocate for natural birthing. Obviously with the children came a lot of learning about parenting and education, as well as health. I am someone who is very passionate and is always overwhelmed with ideas. I love interacting with people and exchanging thoughts and ideas, but I also really enjoy the quiet and having time to myself to process thoughts and to reflect. Those that know me know that I am obsessed with books, writing, and all things stationery.. so there you have it, a little about me! 🙂

Can you tell us something  about your journey towards hijab? When did you decide to put your hijab on and how did that decision influence your life? 

I started wearing hijab when I was about 14 years old. I grew up in a small town Kota Bharu in Malaysia, where all secondary school students were required to wear hijab when going to school. I still remember my first day of high school and not really knowing how to put it on properly and my friends would help me during recess time to adjust my cap and hijab 🙂 So I guess initially I got used to wearing it for school, but around the age of 13 I became more and more interested in learning about Islam. I specifically remember reading a particular book that I had found on my father's bookshelf, and I decided that I wanted to start practicing more, and that hijab would my step. Even though my level of practice would go up and down, the hijab served as a physical reminder to myself of my commitment to Allah SWT.

At the end, do you have a message for all the women who are reading this and who are looking for ways to be as good as they can be in every aspect of their lives? 

I would just say never stop learning. Always try to look for ways to improve yourself, to become a better person. Take time to reflect on what your experiences and people around you have taught you. To understand that life is a struggle, and this world was not meant to be easy, so not to ever lose hope or give up but to have gratitude to Allah SWT for everything that He has given us, to seek out the good in every situation and person, and to surround yourself with family and friends that inspire, motivate and support you to be the very best person you can be.

Maisarah, thank you so much for this interview. We can learn so much from you. And thank you for your wonderful FB group Love of Learning in Sarajevo where you post so many useful things which help us in our efforts to educate children at home. Keep up with your wonderful work and keep inspiring us to raise children who love to learn  ❤ 
Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Inspiriši me da budem kreativna- Amina Alađuz Lomigora

Ma šta je napraviti super ukusan i predivan mafin- to je Piece of cake. Ali bukvalno 😀  Tako se zove Aminina stranica na FB putem koje možete naručiti mafine, kolačiće i torte iz snova. Kada ih Amina pravi, tačno vam bude žao da ih jedete koliko dobro izgledaju. Amina Alađuz Lomigora je jedna super kreativna mama koja pravi super ukusne kolačiće i još mnogo toga.

amina

Amina, tvoji mafini i torte su umjetnička djela. Odakle ideja za Piece of cake?

A: Ideja je nastala na jednoj kafi s rodicom Sanitom. Obje smo u tom periodu bile nezaposlene, i u mnoštvu naših „biznis ideja“  shvatile smo da nam je zajednička ljubav prema kolačima i tortama, tako da nam je to bio logičan slijedeći korak, da krenemo s „Piece of Cake“ . Često mi padne na pamet citat „He who dares, wins“ iz Mućki, e pa tako smo i mi, čini mi se, postupile. 🙂 „Piece of Cake“ tim, čine dvije osobe, Sanita i ja. Sanita je zadužena više za izradu kolača i torti a ja za dekoraciju, taj kreativni dio.

amina cake.jpg

Imate li nekih zanimljivih situacija u kojim ste se nalazili u svom poslu?

A: Tu i tamo se desi nešto smiješno uglavnom. Jedne prilike nas je jedna gospođa naružila jer ne dostavljamo u Zavidoviće, ili npr. starije generacije ne znaju mnogo o fondanu pa nas poslije zovu i pitaju šta se to nalazi na torti i da li je jestivo. 🙂  Uglavnom samo simpatične situacije.

 

Mafini i kolačići su samo jedan način kako izražavaš svoju kreativnost.  Šta je Aminatized?

A: Ta stranica je moje umjetničko ćoše, u kojem možete pronaći i kupiti moje zentangle radove i radove inspirisane aboridžanskim stilom slikanja na platnu, koje me potpuno oduševljava.

amina zentangle.jpg

Mama si jedne predivne, pametne djevojčice koja već ukazuje na to da je krenula stopama svoje mame i da njena mašta nema granica. Kako provodiš kvalitetno vrijeme s njom? Da li zajedno radite neke kreativne stvari? Uključuješ li je u svoj rad?

A: Kao i svaka mama, trudim se da što više vremena provedemo zajedno. Pored igre, zabave i učenja, ona je uključena u skoro sve moje kreativne minute, tako da su zidovi u stanu ispunjeni i njenim radovima. Voli i da pomaže i kad je ukrašavanje torti i kolača u pitanju. Trudim se da probudim u njoj želju da bude kreativna u svemu što radi. 🙂

 

Na FB vodiš jednu stranicu na kojoj postavljaš prevode predavanja Nouman Ali Khan-a. Reci nam nešto o tome?

A: Moja mama se žalila da postavljam na svoj fb profil predavanja Nouman Ali Khana bez prevoda. Napravila sam tu grupu isključivo zbog nje i generacija sličnih njoj koji ne znaju dovoljno dobro engleski jezik, u grupi su sva predavanja Nouman Ali Khana prevedena na bosanski jezik, kratki video klipovi, njegovi citati i sl., ni sanjala nisam da će grupa brojati više od 7000 članova, i taj broj iz dana u dan raste, što me jako raduje. Kasnije se formirala i ekipa koji prevode klipove za koje su najviše zainteresovani članovi i na tome sam im posebno zahvalna.

 

Jako mi se sviđa tvoj način nošenja hidžaba. Uvijek su to neke predivne boje, skladne,  sve izgleda prelijepo, moderno, a propisno.  Imaš li neki savjet svim hidžabicama ili budućim hidžabicama koje bi željele da se pokriju, a istovremeno da se osjećaju lijepo i moderno?

A: I kroz hidžab i boje koje nosim izražavam svoju kreativnost, trudeći se da to bude što više propisno. Hidžab je za mene, pored činjenice da je farz, stil života koji me upotpunjava kao ličnost, i mislim da svaka buduća hidžabica treba da zna da će s hidžabom puno više toga dobiti nego se odreći, zapravo ničega se ne odriče, samo filtrira neke stvari i to je to. 🙂

Uvijek si nasmijana i pozitivna. U čemu je tvoja tajna? Kako biti nasmijan i pozitivan u vremenu kada se sve urotilo protiv nas i kada nas sve vuče prema negativnosti?

A: Iz svakog dana pokušavam da izvučem ono najpozitivnije i budem zahvalna, trudim se da negativne ljude zaobilazim u širokom luku. Imam ekipu oko sebe koja je uvijek pozitivna i vesela i to je jako važno, da budeš okružen dobrim i pozitivnim ljudima. 🙂

 

Ko je Amina? Čime se još baviš, šta te ispunjava? Reci nam nešto o sebi.

A: Prije svega, muslimanka, zatim majka, supruga i kćerka. Medicinska sestra po zanimanju, a kreativac, zaljubljenik u fotografiju, umjetnik i sanjar u duši.

Koji je tvoj životni moto?

A: „Meni je osmijeh lajt-motiv…“ 🙂

 

Imaš li za kraj neku poruku koju bi željela da ponesu svi koji ovo čitaju?

A: Iako se nalazimo u svijetu gdje su suze na svakodnevnoj bazi neizostavne, kao što Nouman Ali Khan kaže : „Mi smo ljudi od ‘elhamdulillah’ što nas, po vjeri, čini optimističnim!“, moramo zadržati optimizam i osmjeh na licima, uvijek biti zahvalni i ići prema naprijed ponosno dignute glave.

 

Amina, hvala ti što nas svakodnevno inspirišeš i obogaćuješ svojim radom i osmijehom. Nadam se da ćemo se svi zaraziti tvojim pozitivizmom i optimizmom ❤

 

 

Objavljeno Uncategorized | Komentariši