Odakle krenuti?

Ok, imamo dijagnozu, hoćemo da uzmemo stvari u svoje ruke, na internetu milion i jedna informacija, a mi se sve pitamo odakle sad krenuti?

Prvi korak je uvijek ISHRANA! Sve počinje u crijevima.

Obzirom da sam već imala super iskustvo sa nutricionistkinjom Selmom koja mi je puuno puuuno pomogla prošle godine da ishranom riješim mnoge simptome koji su mi dugo pravili probleme, odlučila sam da joj se opet javim da mi napravi protokol ishrane koji tretira Hašimoto i koji je dobar za štitnjaču. Ispunila sam upitnik, poslala joj nalaze, obavile smo i razgovor i sada Selma vrijedno radi na protokolu koji će biti dizajniran baš za mene uzimajući u obzir sve specifičnosti- od mojih simptoma, načina života, nalaza…

Jedva čekam  😊

U razgovoru, Selma mi je spomenula nešto što je veoma bitno, a što je opet vezano za motivaciju o kojoj sam već pisala. Rekla mi je da zna mnoge ljude koji imaju neko autoimuno oboljenje, ali ne rade ništa po tom pitanju. Krajnji domet je eventualno neki lijek koji doktor propiše, bez ikakvih propitivanja, ikakvog proaktivnog pristupa. Rekla mi je da u startu odbija raditi s takvim ljudima, koji ni sami nisu spremni da rade na sebi. Jer ako niste spremni sami sebi da pomognete, ne može vam ni neko drugi zamahnuti čarobnim štapićem i da sve bude ok.

 

Tako da se ustvari vraćamo na nulti korak, a to je opet motivacija, želja da radimo na sebi, da nam bude bolje, da uzmemo stvari u svoje ruke, da dovedemo naše tijelo u stanje u kojem se može prvo riješiti simptoma i problema, a zatim i regenerisati. Naše tijelo to može! Ima nevjerovatnu moć regeneracije i izliječenja. Samo mu trebamo malo pomoći i olakšati mu da obavlja svoje funkcije koje inače odlično obavlja, kada ga mi ne sabotiramo i ne dovodimo u stanje haosa lošim odlukama i načinom života

Advertisements
Objavljeno Štitnjača | Označeno , , , | Komentariši

Jedi zdravo, kreći se više, stresiraj se manje i voli više

Osnovna formula koja vodi ka balansiranju sistema u našem tijelu glasi: jedi zdravo, kreći se više, stresiraj se manje i voli više.

Lakše reći nego uraditi, jer mi se čini da baš suprotno sve radimo. Na prvu čovjek se zapita kako napraviti sve te velike promjene u životnim navikama i ne pokleknuti. Odgovor je u MOTIVACIJI!

Prvobitno sam mislila da mi je motivacija da vratim svoju energiju i zdravlje kako bi se mogla radovati životu i baviti se stvarima u kojima uživam.

A onda sam dobila i drugu, dodatnu, još jaču motivaciju. Imala sam tako tešku epizodu, crna rupa kao da me je progutala. Tako je bilo strašno da sam rekla sebi da se više nikada ne želim tako osjećati i da sam spremna da uradim šta god je potrebno da se tako više nikada ne osjećam.

Nadam se da će me motivacija držati kroz sve korake koji su ispred nas i da će mi pomoći da napravim potrebne rezove i promjene u životu koji će Leptiricu i mene dovesti do našeg krajnjeg cilja- izbalansiranog i skladnog suživota uz najljepše plodove našeg prijateljstva- energije i zdravlja.

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Ja sam Hašimoto

Ćao. Moje ime je Hašimoto. Ja sam nevidljiva autoimuna bolest koja napada tvoju štitnu žlijezdu i uzrokuje da oboliš od hipotireoze.

Ja sam se sada kao čičak prikačio za tvoj život. Ako imaš hipotireozu, vjerovatno da imaš i mene. Ja sam uzrok broj jedan hipotireozi u mnogim državama širom svijeta.

hashimotos

Ja sam tako lukav i podmukao – ne pokazujem se uvijek na tvojim analizama krvi.

Drugi oko tebe me ne mogu vidjeti ili čuti, ali tvoje tijelo me osjeća.

Mogu te napasti bilo gdje i na bilo koji način. Ako to želim.

Ja mogu uzrokovati jaku bol ili, ako sam dobro raspoložen, mogu uzrokovati da te boli sve moguće.

Sjećaš li se kada ste ti i tvoja energija trčali okolo i naokolo skupa i zabavljali se?

Uzeo sam ti tu energiju, i dao ti iscrpljenost. Pokušaj sada da se zabavljaš.

 

Mogu ti oduzeti dobar san i umjesto njega, dati ti zaboravnost i manjak koncentracije.

Mogu te natjerati da želiš spavati 24h dnevno, a mogu takođe uzrokovati i nesanicu.

Mogu učiniti da osjećaš unutrašnje drhtanje ili da ti je hladno ili vruće, kada se svi drugi osjećaju normalno.

Takođe mogu uticati da ti otiču ruke i noge, lice i očni kapci, ukratko – mogu uticati da ti otiče bukvalno sve.

 

Mogu učiniti da se osjećaš jako depresivno ili da imaš napade panike. Takođe ti mogu uzrokovati druge mentalne zdravstvene probleme.

Te lude promjene raspoloženja? To sam ja.

Plakanje bez razloga? Ljutiš se bez razloga? I to sam vjerovatno ja.

Mogu učiniti da ti opada kosa, da postane suva i lomljiva, ili da ne raste, mogu uzrokovati akne, suvu kožu, ma samo nebo mi je granica.

Mogu učiniti da se udebljaš i bez obzira šta jedeš ili koliko vježbaš, mogu učiniti da ne izgubiš ni grama. Takođe mogu učiniti da smršaš. Ja ne volim diskriminaciju.

Često mi se pridruže i moje prijateljice, druge autoimune bolesti,  pa tako imaš još više razloga za brigu.

 

Ako si nešto planirala, ili se veseliš nekom posebnom danu, ja ti to mogu oduzeti. Nisi me tražila. Ja sam te odabrao iz različitih razloga:

Onaj virus ili virusi koje si imala i od kojih se nikad nisi oporavila, ili ona automobilska nesreća, ili možda godine zlostavljanja i trauma (ja jednostavno bujam i uživam u stresu.) Možda sam ti i genetski predodređen.  Bez obzira na uzrok, ja sam ovdje i ne mislim nigdje ići.

Čujem da ćeš ići doktoru da me se probaš riješiti. Zasmijavaš me. Samo probaj. Moraćeš  ići kod mnogo, mnogo doktora dok ne pronađeš onog koji će ti stvarno pomoći.

Prepisaće ti pogrešne lijekove, tablete protiv bolova, tablete za spavanje, tablete za podizanje energije, reći će ti da patiš od depresije i da imaš napade panike, i prepisaće ti antidepresive i slične lijekove.

 

Postoji još toliko mnogo drugih načina kako te ja mogu učiniti bolesnom i jadnom, popis je beskonačan – taj visoki holesterol, problem sa žučnim mjehurom i kamenjem u žuči, problem sa pritiskom, šećerom ili srcem? To sam vjerovatno ja.

Ne možeš ostati trudna, ili si imala spontani pobačaj? I to sam vjerovatno ja.

Ostaješ bez daha ili osjećaš nevjerovatnu glad? Da, vjerovatno sam to ja.

Jetreni enzimi su ti povišeni? Da, vjerovatno ja.

Problemi sa zubima i desnima? Osipi? Da, vjerovatno sam to opet ja.

Rekao sam ti da je popis beskonačan.

 

Mogu ti prepisati lijekove protiv hroničnih bolova, možeš ići na masaže, mogu ti reći da će sve biti u redu ako budeš redovno spavala i vježbala.

Reći će ti da pozitivno razmišljaš, guraće te, forsiraće te, a najviše od svega, neće te shvatati ozbiljno kada im budeš pokušavala objasniti beskonačan broj doktora kod kojih si bila, koliko sam ja u stvari iscrpljujuća bolest i kako se ti bolesno i nemoćno u stvari osjećaš. Velika je vjerovatnoća da ćeš od svih tih doktora, koji su ‘puni razumijevanja’, dobiti uputnicu za psihijatra.

Tvoja porodica, prijatelji i kolege će te slušati sve dok se i oni sami ne umore od uvijek iste priče kako sam ja težak i u kojoj mjeri te činim slabom, iscrpljenom i bolesnom.

Neki od njih će ti reći stvari poput: “Oh, ma samo imaš loš dan” ili “Pa, sjeti se, ne možeš uvijek raditi ono što si radila i prije 10 godina”, ne shvatajući da si ti u stvari rekla prije 10 dana!

Takođe će ti reći stvari poput “ako bi ti samo ustala i pokrenula se, izašla vani i bavila se svim i svačim, osjećala bi se bolje.” Oni ne shvataju da sam ti ja oduzeo ”gorivo” koje daje snagu tvom tijelu i umu i koje omogućuje da se takve stvari sprovedu u djelo.

 

Neki će početi da ti govore iza leđa, govoriće da si hipohondar, dok ti polako osjećaš da gubiš dostojanstvo pokušavajući da pronađeš razumijevanje, pogotovo ako si u sred razgovora sa “normalnom” osobom, a ne možeš se sjetiti šta je sledeća stvar koju si htjela reći.

Govoriće ti stvari poput: “Ma, moja baka je to imala, i ona je bolje od kako uzima terapiju,” dok ti očajnički želiš objasniti da ja ne utičem na svakog na isti način, i da činjenica što je ta baka dobro sa određenom terapijom koju ona uzima, ne znači da će ta ista terapija djelovati tako i na tebe.

Oni neće shvatiti da to što imaš ovu bolest utiče na tvoje tijelo od glave do pete, i da svaka ćelija i svaki sistem i svaki organ tvoga tijela zahtijeva odgovarajuću količinu i pravu vrstu lijeka hormona štitne žlijezde za TEBE.

Ne onog lijeka koji djeluje kod nekog drugog.

Jedino mjesto gdje ćeš dobiti podršku i razumijevanje u vezi problema sa mnom je sa drugim ljudima koji me imaju. Oni su stvarno jedini koji te zaista mogu razumjeti.

Ja sam Hašimoto.

Izvor: https://mojhiposvijet.wordpress.com/2013/02/27/cao-svima-ja-sam-hasimoto/

Objavljeno Štitnjača | Označeno , , , | Komentariši

Je li Hašimoto izlječiv?

Hašimoto, kao i druge autoimune bolesti, nije izlječiv, ALI (jedno veliko, veoma bitno ALI), može se dovesti u remisiju, odnosno stanje u kojem osoba nema nikakve simptome bolesti.

Hašimoto ima pet stadija, od prvog u kojem samo postoji predispozicija za dobivanje Hašimota, pa do petog stadija u kojem se pojavljuju i druge autoimune bolesti kao što su lupus, celijakija i slično. Promjenom životnih navika i odgovarajućim protokolima, bolest se može vratiti sa bilo kojeg stadija, do stadija broj jedan.

Ove činjenice Leptirici i meni daju veliku nadu, da se uz određene (ne tako male, ali moguće) promjene u životnim navikama, možemo dovesti u balans, smiriti naš imuni sistem da nas više ne napada, obnoviti uništeno tkivo i živjeti sretno i zadovoljno bez groznih, limitirajućih, strašnih, nepredvidivih simptoma koje Hašimoto donosi.

Korak po korak…

Objavljeno Uncategorized | Komentariši

Autoimuno oboljenje: poruka o samosabotaži?

Autoimuno oboljenje znači da naš imuni sistem napada i uništava vlastite ćelije i time dovodi do oboljenja. Zašto bi se naš imuni sistem, koji je naš odbrambeni sitem i koji nas brani od uljeza i štetnih stvari, odjednom okrenuo protiv nas? Možda u tome ima neka poruka koju naše tijelo pokušava da nam pošalje- poruka o samosabotaži?

Naš organizam je jedan veličanstven sistem koji besprijekorno funkcioniše u uslovima koji su mu potrebni. Zamislimo jedan cvijet, neku biljku, koja cvjeta i daje najljepše i najbolje plodove kada ima potrebne uslove- dovoljno sunca, dovoljno vode… Ako tu istu biljku stavimo u mračnu sobu i ne zaljevamo je danima, ne samo da neće cvjetati, već će početi polako da vene dok skroz ne uvene. Slično se dešava i sa našim organizmom. Ako mu damo sve potrebne uslove- potrebne nutrijente iz povrća, voća, sjemenki, ako ga dovoljno pokrećemo, dovoljno hidratiziramo, ako mu obezbijedimo dovoljno sna, naše tijelo će odgovoriti na najljepši mogući način cvjetajući i dajući najljepše plodove u vidu energije, zdravlja, vitalnosti, blistave kože, kose… Ali ako taj isti organizam sabotiramo stavljajući ga u nemoguće uslove, ne obezbjeđujući mu dovoljno sna, trpajući hranu s kojim probavni sistem ne može da se izbori, ako sate i sate provodimo sjedeći, ako smo konstantno pod stresom da nam hormoni podivljaju, u organizmu će se upaliti alarmi da nešto nije ok i pomišljajući kako je u opasnosti, organizam pokreće svoj odbrambeni sistem ni sam ne znajući ko je neprijatelj i zatim počne uništavati vlastite ćelije. Time nam šalje snažnu poruku da prestanemo sami sebe sabotirati, da prestanemo činiti zločin sami sebi. Kada podvučemo liniju i potražimo uzroke naših stanja, opet se vraćamo na sebe i kakve uslove obezbjeđujemo svom veličanstvenom sistemu koji samo čeka da procvjeta i da nam podari predivne plodove.

Mnoge stvari ne možemo kontrolisati niti uticati na njih. Ne možemo kontrolisati kakvo će biti vrijeme, ne možemo kontrolisati ko su nam roditelji, ko su nam rođaci i mnoge druge stvari. Ali možemo kontrolisati i birati šta unosimo u svoje tijelo, kakvu hranu/gorivo dajemo svom organizmu, da li ćemo se ljutiti na ljude oko nas ili ćemo komunicirati sa ljubavlju i saosjećanjem.

Do nas je hoćemo li cvjetati ili venuti. Sa svakom odlukom koju danas donesemo biramo ili jedno ili drugo- od odluke šta ćemo doručkovati, da li ćemo ići liftom ili stepenicama, ili kako ćemo danas razgovarati sa ljudima oko nas. Do nas je! Mi formiramo naše životne navike, a one određuju hoćemo li cvjetati ili polako venuti.

Zastanimo na trenutak u ovom ubrzanom vremenu i poslušajmo šta nam naša tijela pokušavaju poručiti. Možda nam šalju vapaj da prestanemo samo sabotažu. Možda nam govore da je vrijeme da se neke stvare promijene.

Možda je vrijeme da uzmemo stvari u svoje u ruke i da počnemo cvjetati.

Objavljeno Dobre navike, Štitnjača | Označeno , , | Komentariši

Leptirica i ja kod doktora

Nakon ”slučajnog” (slučajNO) UZ štitne koji je ukazao da nešto nije ok i nalaza koji su pokazali povećane vrijednosti antitijela TG štitne žlijezde, zakazala sam termin kod doktora na nuklearnoj. Iako mi je čika Gugl već potvrdio da to znači autoimuno oboljenje, kao i prijateljice kojima je već dijagnosticiran Hašimoto, ipak sam željela da dobijemo i zvaničnu dijagnozu, pa da onda vidimo kako i šta dalje. Odmah da kažem, da nisam imala neka velika očekivanja od doktora. Nažalost, kod nas doktori nemaju holistički pristup, ne gledaju organizam kao cjelinu niti se bave uzrocima. Obično su tu da propišu terapije, lijekove, te da pokušaju da saniraju posljedice nastalog stanja.  Ali struka je struka i poštujemo struku. Idemo da čujemo šta će nam struka reći i preporučiti, pa ćemo se onda dalje pozicionirati koje ćemo naredne korake poduzeti.

Inače, generalno nisam pobornik lijekova odmah na prvu (ali ih, naravno, uzimam kada je to potrebno) i mišljenja sam da se svaka osoba treba posmatrati kao cjelina, sa svim svojim specifičnostima, te da se u liječenju mora uzeti u obzir i životni stil osobe koji je jako bitan i kod samog formiranja bolesti, pa samim tim i kod liječenja i izliječenja. Pri tome ne mislim samo na ishranu i fizičku aktivnost, koji su svakako jako jako bitni, ali treba uzeti u obzir i druge segmente koji čine jedan životni stil kao što su spavanje(san), međuljudski odnosi, pozitivno razmišljanje, okruženje, navike itd.

Nemam ništa protiv doktora, čak štaviše, mislim da izvode i nemoguće u uslovima u kojima rade i divim im se. Samo moramo biti svjesni koji su njihovi dometi i tome prilagoditi svoja očekivanja. Ne očekujem da me doktor pita koliko energije imam ili kakve su mi životne navike. Neće me pitati za energiju, jer i da kažem da nemam energije, nema mi šta ponuditi za rješenje. Neće me doktor pitati, ali s druge strane je jako bitno koliko imamo ili nemamo energije, jer je energija ustvari valuta zdravlja. Trebamo jasno podvući šta je domet doktora i biti svjesni da tu priča ne završava, već da ima čitav segment koji je do nas i da postoji ona linija gdje počinje naša odgovornost.

 

Naš posjet doktoru je bio tačno onako kako smo i očekivale. Potvrđen je Hašimoto, utvrđeno da još uvijek nema potrebe za nekim lijekovima, jer su hormoni u granicama normale, a za snižavanje antitijela i nema lijeka. Dogovoreno je da trebam uraditi UZ štitne, ponoviti nalaze hormona i antitijela i doći na kontrolu za tri mjeseca. To je to.

I to je ok. A sada je na nama da se pozabavimo svim ostalim stvarima i bitnim životnim navikama koje utiču na rad štitnjače. Uzbudljivo putovanje tek počinje.

Objavljeno Uncategorized | 2 komentara

Šta je Hašimoto?

Ko je zavadio Leptiricu i mene, kada smo lijepo živjele u skladu i miru? Šta je taj  Hašimoto?

hashimotos.jpg

Hašimoto je autoimuno oboljenje. Autoimuno znači da je imunitet zbunjen i da napada vlastite ćelije, uništava ih i time dovodi do bolesti. U konkretnom slučaju, Hašimoto je ubijedio moj imuni sistem da nam je Leptirica neprijatelj, tako da moje vlastito tijelo stvara antitijela koja polako uništavaju moju štitnjaču, a onda ona uzvraća smanjujući svoju funkciju što se onda manifestuje problemima u cijelom organizmu.

Hašimoto ne dolazi nenajavljen. Postoje određeni okidači u tijelu i okruženju koji djeluju kao pozivnica Hašimotu da dođe i započne rat između štitnjače i njenog domaćina. Stres je obično najzloglasniji okidač, pa zatim ishrana koja je veoma bitna u procesu, ali tu su i brojni drugi, podmukliji, manje poznati, koji nam čine veliku štetu. Recimo plastika. Čuli ste za slavni BPA? Ako ništa vidjeli ste na bebi flašicama i sličnim proizvodima od plastike oznaku BPA free. Određeni tipovi plastike u sebi sadrže BPA sastojak, koji, ako dospije u organizam, kači se za štitnjaču, odnosno imitira je, a našem se imunom sistemu upali alarm da postoji uljez u tijelu i pošto se nalazi na štitnjači, imuni sistem napada je i uništava, te tako nastaje autoimuno oboljenje.

Srećom, kod nas još uvijek nisu u potpunosti zaživjele one ”coffee- to- go” čaše. U Americi je to veliki problem. Imate vruću kafu u čaši sa plastičnim poklopcem, na poklopcu se stvara kondenz koji se vraća direktno u kafu ”obogaćen” dodatnim sastojkom sa poklopca- BPA. Osoba koja popije tu kafu direktno u organizam unese BPA i napravi belaj svojoj štitnjači. Sve vam je jasno.

To će nam biti jedan od kontinuiranih zadataka- prepoznavati koji su to okidači koji dovode do toga da naš imunitet napada Leptiricu. Stres, ishrana, plastika….

Jesu vama poznati neki?

Objavljeno Štitnjača | Označeno , , | Komentariši